I TO JE HRVATSKA: Svaki peti građanin u riziku od siromaštva – stagnacija ljudskih prava

Kao i prethodnih godina, Kuća ljudskih prava Zagreb objavljuje izvještaj vezano uz zaštitu, poštovanje i promicanje ljudskih prava u 2019. godini. Izvještaj je nastao temeljem sustavnog cjelogodišnjeg praćenja te doprinosima više od 40 organizacija civilnog društva i znanstvenika, stoji u priopćenju Kuće ljudskih prava koje prenosimo u cijelosti.

“Ovogodišnji izvještaj objavljujemo u trenutku globalne pandemije koronavirusa čiji je utjecaj na ljudska prava već sada bez presedana. U cijelom svijetu pandemija će imati dalekosežne društvene, ekonomske i političke posljedice te negativan utjecaj na ostvarivanje građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.

U Hrvatskoj u ovakvim okolnostima minimalno možemo očekivati stagnaciju u područjima ljudskih prava u kojima smo zabilježili napredak 2019., a realistično je za očekivati značajno pogoršanje u područjima gdje nije bilo pomaka prošle godine.

Usprkos lanjskim pozitivnim gospodarskim pokazateljima, Hrvatska je 2019. i dalje zaostajala za članicama EU-a u rastu plaća.

Svaki peti građanin Hrvatske je kraj godine dočekao u riziku od siromaštva. Hrvatska ima problem s regionalnom nejednakošću u dohotku i pristupu zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj zaštiti. Izgledno je da će se uslijed ekonomskog zastoja i nastupajuće gospodarske krize dodatno povećati ekonomske nejednakosti koje posebno pogađaju ugrožene društvene skupine poput osoba starije životne dobi i djece koji su posebno izložena riziku od siromaštva.

Potreba za fizičkim distanciranjem onemogućila je uobičajeni društveni život koji se gotovo u potpunosti preselio na internet. Međutim, i tu se iznova suočavamo s problemima netolerancije i govora mržnje što su društveni problemi koji ni 2019. nisu bili sustavno rješavani već se njima bavilo samo površno. Nije napravljen značajan napredak na sustavnom uključivanju manjinskih i ranjivih društvenih skupina koje su i dalje učestalo diskriminirane te ne mogu ostvariti svoja temeljna ljudska prava. Slaba kapacitiranost i internost su i 2019. negativno utjecale na spremnost državnih institucija da održavaju sustav zaštite i promocije ljudskih prava koji se u mnogim područjima urušava još od ulaska u EU.

Opća ocjena stanja ljudskih prava u Hrvatskoj za 2019. je: stagnacija. Nije bilo jasnog sustavnog napretka, ali ni mjerljivih i vidljivih napora usmjerenih na jačanje i izgradnju sustava zaštite i promocije ljudskih prava.

Ljudska prava ni u 2019. nisu bila na političkoj agendi institucija i donositelja odluka. Nastavak je to negativnog trenda političkog i institucionalnog zanemarivanja rada na ljudskim pravima prisutnog od ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Hrvatska već godinama nema temeljne javne politike u području ljudskih prava, pa samim time ni plan kako zaustaviti i preokrenuti negativni trend srozavanja dostignutih standarda u pojedinim područjima ljudskih prava. Umjesto napretka, kontinuirano svjedočimo problemima i kršenjima ljudskih prava u područjima poput medijskih sloboda i pravosuđa. Sporost pravosuđa, birokratiziranost javne uprave, percepcija korupcije i nepovjerenje u institucije dodatno doprinose razini nezadovoljstva životom u Hrvatskoj.Društveni problemi, poput netolerancije, govora mržnje, diskriminacije i nasilja motiviranog mržnjom rješavaju se samo reaktivno i površno. I prošle godine je građanski odgoj i obrazovanje bio zanemaren i marginaliziran u obrazovnom sustavu. Nažalost, djecu i mlade se ne uči o njihovim temeljnim ljudskim pravima i solidarnosti, niti ih se potiče da aktivno sudjeluju u društvu.

Prošla godina je ponovno pokazala da su institucije slabo kapacitirane obraniti dostignute standarde ljudskih prava te da u mnogim područjima postoji opasnost od urušavanja sustava zaštite ljudskih prava, posebno zaštite manjinskih i marginaliziranih društvenih skupina.

Usprkos pozitivnim kretanjima u gospodarstvu, Hrvatska u rastu i dalje zaostaje za drugim državama članicama EU. Prosječne plaće porasle su u odnosu na prethodnu godinu, ali bilježi se i porast troškova života. Svaki peti građanin i dalje živi u riziku od siromaštva, uočavaju se regionalne nejednakosti u dohotku, ali i pristupu obrazovanju, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti.

Ekonomske nejednakosti najviše pogađaju ugrožene i marginalizirane društvene skupine. Osobe starije životne dobi i djeca su posebno izloženi riziku od siromaštva. Istovremeno, iako nominalno postoji, Hrvatska zapravo nema upotrebljivu i na principima ljudskih prava razrađenu strategiju suzbijanja siromaštva.

Iako je poštivanje vjerskih prava i sloboda u Hrvatskoj na visokoj razini, u 2019. nije napravljen nikakav napredak u rješavanju zamjećenih problema vezanih uz ostvarivanje vjerskih prava i sloboda.

I u 2019. zabilježeni su slučajevi zastrašivanja novinara: prijetnje smrću, javni verbalni napadi i uvrede upućene novinarima, pokušaji onemogućavanja snimanja i izvještavanja, prijetnja bombom novinskoj redakciji, prijeteća poruka na zgradi HND–a, te prijeteći grafiti na zgradama i u blizini novinskih redakcija. Zabrinjava izostanak javne osude ovih incidenata od strane dužnosnika i institucija, kao i izostanak efikasne i brze istrage, procesuiranja i kažnjavanja počinitelja u slučajevima zastrašivanja i prijetnji novinarima.

Tijekom 2019. nije napravljen značajan napredak u području zaštite prava žrtava. Tako i dalje pojedini sudovi i državna odvjetništva ne prepoznaju potrebu žrtve za pratnjom osobe od povjerenja, a u slučaju povreda prava žrtava tijekom kaznenog postupka nisu propisane sankcije pravosudnim tijelima, niti je od ikakvog utjecaja takva povreda na ishod postupka. U praksi je i dalje prisutan problem ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva budući da se o njemu gotovo nikad ne odlučuje u kaznenom postupku, već se oštećenike upućuje u građanske parnice, čime ih se izlaže ponovljenoj viktimizaciji i traumatizaciji te dodatnim financijskim troškovima.

Nedostatnost podrške i pomoći žrtvama i svjedocima i dalje predstavlja problem. Sustav podrške i pomoći žrtvama i svjedocima kaznenih djela i prekršaja pružaju sudski odjeli na županijskim sudovima (njih sedam), Služba za podršku žrtvama i svjedocima pri Ministarstvu pravosuđa te organizacije civilnog društva koje pomoć i podršku pružaju na onim područjima gdje sudski odjeli nisu osnovani.”