I TO JE HRVATSKA: Šokantno, ali oko 5000 ljudi živi od skupljanja boca
Šokantan je podatak da oko 5000 ljudi u Hrvatskoj živi od skupljanja plastičnih boca, to su ljudi koji žive na marginama socijale, koji su kroz sakupljanje boca iskreirali vlasititi posao koji im je postao ozbiljan prihod (nekima i jedini) od kojeg žive.
Ove podatke iznijela je prof. Aleksandra Anić Vučinić s Geotehničkog fakulteta u Varaždinu na kojem obrazuju prve generacije inženjera okoliša.
Kao gošća podcasta “Ideje na stolu”, posvećenom gospodarskim i poduzetničkim temama, govorila je o problemu otpada, potom zašto se Hrvatska toliko boji energane, koji poslovi budućnosti dolaze, pa i rudarenje po odlagalištima te plaćamo li previše ili premalo za otpad koji nam se odvozi s kućnog praga.Otvarajući temu o plastičnim bocama, iznijela je i ovo – Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja je uspjela riješiti problem jednokratne plastike i to upravo kroz sustav depozitnih boca (onih koje svi vraćamo i dobijemo nešto novčića nazad).
“Kada je uveden sustav povratne naknade za plastične boce od PET-a, hrvatski građani su imali poticaj vraćati boce i ostvariti povrat od 50 lipa po komadu. Model je primijenjen još 2006. godine i rezultirao je brzim čišćenjem okoliša jer tada je to bio velik novac. Cijela Hrvatska bilaje očišćena u roku od tri mjeseca!”, prisjeća se prof. Anić Vučinić i kroz smjeh nadodaje da smo očistili i susjednu Bosnu i Hercegovinu.
Sustav je godinama bio iznimno uspješan, s postotkom prikupljenih boca od čak 95%, dok je europska regulativa zahtijevala tek 70 posto. “No, posljednje dvije godine taj je postotak pao na 75-80 posto, što se dijelom pripisuje uvođenju plavih vrećica za odvojeno prikupljanje otpada i činjenici da se iznos naknade nije mijenjao unatoč inflaciji”, otkriva.
Od 1. siječnja ove godine naknada je povećana na 10 centi, što bi moglo ponovno povećati interes za povrat ambalaže.
Vračajući se na šokantan podatak s početka tekstao tome koliko ljudi živi od sakupljanja boca, navela je: “Poseban aspekt ovog sustava jest uključivanje neformalnog sektora – osoba koje prikupljaju boce radi osobnih prihoda. Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 5000 ljudi živi upravo od sakupljanja boca. To su ljudi koje svi viđamo koji hodaju okolo, sakupljaju boce i vraćaju ih u stastav za naknadu. Oni predaju boce u trgovinama i za to dobivaju novac, a boce završavaju tamo gdje i trebaju”, ističe stručnjakinja.
Kaže, to je stvarnost da pune ili krpaju svoje budžete na ovaj način. “Ipak, to je procjena, nema točne evidencije koliko je to ljudi zaista”, navodi prof. Anić Vučinić.
No, s uvođenjem plavih vrećica i zatvaranjem kontejnera, neformalni skupljači više nemaju toliki pristup bocama koje građani bacaju, što se odrazilo na ukupnu stopu povrata.
Unatoč padu postotka sakupljenih boca, Hrvatska i dalje premašuje ciljeve Europske unije. “Važno je naglasiti da te boce nisu završile u okolišu, već su unutar sustava gospodarenjem otpada”, kaže prof. Anić Vučinić. Nastavlja – kada se izgradi centar za gospodarenje otpadom, boce iz miješanog otpada trebale bi biti obrađene i korištene za proizvodnju goriva.
“Kad boca završi u miješanom komunalnom otpadu, na primjer u ZG vrećici, i kad danas-sutra zagrebački gradonačelnik napravi centar za gospodarenje otpadom, ona bi trebala ići na obradu. I u tom procesu obrade se iz te boce proizvede gorivo. Za usporedbu, neke europske zemlje, poput Njemačke i Austrije, već su prije 10-15 godina razvile energetske postrojenja za obradu otpada. Plastične boce, zbog svoje visoke ogrjevne vrijednosti, igraju ključnu ulogu u sustavima energetske prerade otpada”, govori ova stručnjakinja.