I TO JE HRVATSKA: Pokrenuli proizvodnju kolača i stali jer nema radnika!

slastice. kolači

Vlasnici slastičarskog obrta, obitelj Franjić iz Bošnjaka, zbog manjka radne snage nisu mogli ispuniti sve narudžbe. Odlučili su se zatvoriti obrt za proizvodnju kolača.

Da je poslodavcima sve teže pronaći kvalificirane radnike i da su zbog povećanja opsega posla, koji nisu u mogućnosti kvalitetno i na vrijeme odraditi, neki odlučili staviti ključ u bravu pokazuje i primjer iz županjskog kraja. Nakon samo dva i pol mjeseca novootvoreni obrt za proizvodnju i prodaju domaćih kolača i torti Cukarin iz Bošnjaka ovih je dana zatvoren. Brojni su se Županjci za božićne i novogodišnje blagdane ondje opskrbili kolačima i tortama i ostali su zatečeni kada su na vratima Cukarina na gradskoj tržnici ugledali obavijest o prestanku rada.

Neće obvezu

Vlasnici, obitelj Franjić iz Bošnjaka, koji se dugo godina bave ugostiteljstvom i već dva desetljeća uspješno vode poznati restoran Aquarius, ambiciozno i s puno entuzijazma krenuli su početkom studenoga u proizvodnju domaćih kolača i torti. “Želimo vam biti na usluzi i sve vaše želje pretvoriti u nezaboravan slatki doživljaj. Sve vaše želje, u povodu svih mogućih slavlja, spremni smo vam ispuniti”, objavili su tada na svojoj facebook-stranici. A stanovnicima Bošnjaka i Županje koji su u studenome slavili crkveni godi darovali su deset posto popusta na kupljene kolače koje su slavljenici tada plaćali 54 kune za kilogram.

– Obrt je otvorio moj sin, iskoristio je poticaj za samozapošljavanje, i želja nam je bila našim kupcima ponuditi prave domaće kolače izrađene na ‘starovinski’ način, kako su to nekada radile naše bake i majke, bez ikakvih zamjenskih materijala. Željeli smo biti konkurentni i cijenom i kvalitetom. Ali nismo dovoljno vodili računa o tome da se taj posao ne može raditi bez prave i odgovorne ekipe – priznaje Antun, glava obitelji Franjić za Glas Slavonije. Posao je, napominje, jako dobro počeo, uz sina su zaposlene i tri žene angažirane na izradi kolača i jedna prodavačica u Županji. Krenule su narudžbe kupaca i ubrzo se pokazalo da su tri žene nedostatne i da ne mogu stići napraviti toliku količinu kolača i torti.

– Postalo nam je jasno da moramo uposliti nove radnike i krenuti s još jednom smjenom u proizvodnji kako bismo mogli ispuniti sve naručeno. A onda smo shvatili da iz te naše branše, iz slastičarske struke, ne možemo naći radnike. Ili su već zaposleni, ili uglavnom rade na crno. Svima njima smo ponudili zaposlenje, ali su nam rekli da oni to neće raditi jer im je bolje danas napraviti jednu tortu kod kuće i prodati je nego imati obvezu i svakodnevno ići na posao – priča Antun. Plaća u Cukarinu je bila nešto iznad 3000 kuna, plus dodatak na prodane kolače.

kolači

Ljeti i treća smjena

Franjićima su se počeli javljati ljudi koji ove godine pripremaju svatove i zanimati se za narudžbu kolača i torti.

– Onda sam shvatio da bi nam, s obzirom na tempo kojim je posao krenuo, na ljeto trebalo desetak žena, pa i uvođenje treće smjene u proizvodnji kako bismo mogli kvalitetno i na vrijeme odraditi posao. A osim svatovskih narudžbi, tjedno bi nam trebalo i bar 500 kilograma kolača u trgovinama. Shvatio sam da mi to ne možemo i nemamo s kim odraditi i odlučili smo zatvoriti obrt – priznaje.

Kaže da ne želi biti neodgovoran ni obmanjivati kupce i procijenio je da je bolje staviti ključ u bravu i sačuvati obraz. Neodgovornim radom nanio bi, kaže, i veliku štetu Aquariusu, a to nikako ne želi.

– Godine truda, rada i izgrađivanja povjerenja sa svojim gostima ni na koji način ne želim ugroziti jer previše je toga uloženo da bismo sada sve stavili na kocku – pojašnjava Franjić.

– Moj sin je dobio sredstva za samozapošljavanje i vjerujte mi da smo izabrali opciju zatvoriti obrt i zbog toga državi vratiti tih 35 tisuća kuna koje smo uložili u njegovo otvaranje nego nastaviti s radom – kaže. Dodaje da se uvijek, i kao mladi konobar, borio za to da mu gost bude zadovoljan jer jedino zadovoljan gost i kupac donosi novi posao i jamči opstanak.

– To je ključ uspjeha u ugostiteljstvu jer kada ti se gost ponovno vrati, to je potvrda da dobro radiš – kaže Antun, koji je već više od 40 godina u toj branši, a zanat je ispekao u najpoznatijim restoranima u Medulinu i Opatiji. Kao konobar je radio s vrhunskim kuharima i upijao njihova znanja i umijeća jer je znao da će jednoga dana otvoriti i vlastiti restoran.

Nameti jednaki za Bošnjake i Zrće

Kaže da ugostiteljima nikada nije bilo teže opstati.

– Država i Vlada ništa ne čine da nam pomognu, svaki dan sam sve razočaraniji i vjerujte mi da nije riječ o obiteljskom poslu u koji sam uključen sa suprugom i djecom, bio bi upitan i opstanak Aquariusa. Nameti su golemi, ‘nabili’ su nam PDV na 25 posto i mi to jednostavno ne možemo izdržati. Plaćamo isti PDV kao i onaj ugostitelj na Zrću koji prodaje koktel za 100 kuna, a ja pivo za 10 kuna i naravno da nemam zarade kada moram njemu platiti 25 posto. Naša država od nas pravi lopove. Dovedeni ste u situaciju da morate krasti od države da biste mogli opstati. To je doista sramotno i ako se tu uskoro nešto ne učini, neće biti dobro – upozorava Franjić.