I HRANA UBIJA: U svijetu umiru milijuni zbog nezdrave hrane

Dio tajne uspjeha u životu je da jedeš ono što voliš i pustiš hranu da se bori unutra – tvrdio je davno poznati američki književnik Mark Twain, ali vjerojatno bi bitno promijenio svoje mišljenje da živi danas.

Jer, kada je pisao svoje sjajne romane Pustolovine Toma Sawyera i Pustolovine Huckleberry Finna, nije mogao niti sanjati da će se na tanjurima suvremenog svijeta naći zrikavci i cvrčci na lešo, zmije, psi i majmuni, pa i kobasice i sladoledi s mravima i termitima, a da će se u restoranima posluživati razne kulinarske delicije obogaćene kanabisom. Nije mogao predvidjeti da će u svijetu koji neprestano žuri i suludo juri, proizvođači hrane voditi bitku kako bi ponudili što više hrane i još više zaradili, a neki od njih u toj utrci uopće nisu zabrinuti što je u hrani koju nude.

Ne bi Mark Twain nikako rekao da “pustiš hranu da se bori unutra” da je mogao predvidjeti kako će se u suludoj trci suvremenog života svijest o hrani, posebice u zapadnom svijetu, drastično smanjiti, osobito kada se radi o raznim vrstama brze hrane koja sadrži velike količine soli, u kojoj nema vitamina, u kojoj gospodare štetni aditivi, pesticidi, konzervansi, umjetna bojila, teški metali te druge toksične supstance. A znanstvenici upozoravaju da su danas ljudi sve više ovisni o prerađenoj i zatrovanoj hrani koja ih zapravo polako i tiho ubija.

NE MOŽEMO TVRDITI DA SMO ZAŠTIČENI OD OTROVA

Koliko, pak, hrana može biti izložena toksičnim razinama kemikalija kroz tretmane u poljoprivredi, procesima u industriji, skladištenju, kroz utjecaj prirodnih toksina i putem zagađenog okoliša, i da se kemijske opasnosti mogu pojaviti u svim dijelovima lanca opskrbe hranom, zorno svjedoči primjer šalice kave koju rijetki izbjegavaju. Tako pržena zrna kave za naš obožavani napitak mogu sadržavati ostatke pesticida koji se primjenjuju na biljci i prisutni su u zrnima, zatim razne okolišne zagađivače, poput teških metala koje je biljka uzela iz tla, a potom dolaze i tzv. procesni zagađivači koji nastaju tijekom prženja.

Stručnjaci koji se bave hranom suglasni su kako je ishrana jedan od najvažnijih faktora koji utječu na zdravlje ljudi, ali isto tako upozoravaju da su nas način na koji kupujemo i konzumiramo namirnice, kao i stalna potreba proizvođača za većom i jeftinijom proizvodnjom, doveli u situaciju kada više ne možemo sto posto tvrditi da smo se zaštitili od otrova u hrani. Oni su prisutni u najvećem broju namirnica, a naš organizam, naravno, ne može prepoznati je li riječ o slučajnosti ili namjeri, je li riječ o nečem što je još dopušteno ili zabranjeno. Znanstvenici posebno upiru prstom u “junk food” – bezvrijedne ili nezdrave namirnice – masna, vrlo slana ili slatka jela, kao što su pomfrit, čips, industrijske slastice, hamburger, burek i slično.

MILIJUNI UMIRU ZBOG NEZDRAVE HRANE

Kad je riječ o previše soli, premalo cijelih zrna i premalo voća, studije poput Instituta za statistiku zdravlja Sveučilišta u Washingtonu, govore o ishrani opasnoj za život, a zbog koje godišnje premine 11 milijuna ljudi. Kažu da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) skriva prave podatke i govori o 2,8 milijuna ljudi koji umiru od hrane. Prema studiji Izrael ima najmanje smrtnih slučajeva koji su vezani uz ishranu – 89 na 100.000 ljudi godišnje, dok je najviše smrti u Uzbekistanu – 892 na 100.000 ljudi godišnje. Znanstvenici su suglasni i da studije o bolestima i o smrti izazvanih kemijskim opasnostima u hrani nisu brojčano jednoznačajne, jer štete za organizam postaju očite tek nakon dugog razdoblja.

Zna se da, primjerice, previše soli povećava krvni pritisak, a tako se povećava i rizik od srčanog i moždanog udara, a sol izravno utječe i na rad srca i krvne žile. Valja reći i kako su kancerogene tvari u hrani još uvijek nedovoljno istraženo područje, iako je jasna povezanost prehrane i nastanka raka. Istraživanjem na Sveučilištu u Pittsburghu dokazano je da je grupa ljudi koja je u samo dva tjedna umjesto brze američke hrane jela tradicionalnu afričku s mnogo vlakana i malo masti već smanjila biomarkere za rizik od raka. Stručnjaci procjenjuju da bi se do trećine slučajeva raka crijeva moglo izbjeći zdravijom prehranom.

DIZAJNIRANA DA UBIJA

Probleme izaziva i gluten za kojeg autor brojnih knjiga, američki kardiolog Steven R. Gundry, ističe da nije ništa drugo, nego određena vrsta lektina, teško probavljivi protein koji se nalazi u pšenici, ječmu, raži, oštećuje crijevnu stjenku i pridonosi razvoju sindroma propusnosti crijeva. To znači da neprobavljene komponente hrane prolaze kroz crijevnu stjenku i ulaze u krvotok te izazivaju upalni proces, imunološku ili alergijsku reakciju, ali i teže zdravstvene probleme. Pretjeranom uporabom iritiraju se živčani završeci, a to pogoršava memoriju, usporava misli, a i brže se razvija demencija. Zastrašujuće zvuči i tvrdnja Mikea Adamsa, američkog znanstvenika kojeg protivnici nazivaju teoretičarom zavjere, da je “hrana dizajnirana da ubija”.

Utvrđeno je to nakon što je analizirano više od tisuću vrsta različite hrane. Ipak, ako se gleda EU, valja reći da je sigurnost hrane jedan od važnijih prioriteta i da se građane EU‑a nastoji zaštititi od triju vrsta opasnosti u hrani: fizičkih, bioloških i kemijskih. Prema mišljenju WHO-a europski građani u svezi sa sigurnošću hrane uživaju jednu od najviših razina jamstava u svijetu. Zato se možemo bez brige pozvati na onu Miguela de Cervantesa koji davno reče: “Sve žalosti se umanje s hranom”.