HSP PODSJEĆA: O pravu i pravdi desetljećima u Hrvatskoj odlučuje krivosuđe
Mnogo se u Hrvatskoj piše i govori o pravdi koja je u nas teško dostižna, a posljednji slučaj koji je uzburkao javnost je onaj bivšeg HDZ-ovog načelnika općine Lasinje Željka Prigorca, kojem je kazna za silovanje smanjena jer je odlikovani branitelj.
Na to je došla i oslobađajuća presuda za bivšeg čelnika HDZ-a i premijera Ivu Sanadera, što je bio povod da se oglase priopćenjem i iz HSP-a:
Bivši HDZ-ov načelnik općine Lasinja, Željko Prigorac, dobio je godinu i pol kazne zatvora zbog silovanja, a kazna mu je smanjena s dvije godine zbog olakotnih okolnosti među kojima je i to što je branitelj.
Ova presuda nije šamar samo ženama u Hrvatskoj, ova presuda je i šamar za sve istinske branitelje. Navesti kao olakotnu okolnost sudjelovanje u Domovinskom ratu, kada je u pitanju kazneno djelo silovanja, baca ljagu na ono najsvetije iz naše povijesti. Nisu se branitelji borili da bi netko status branitelja koristio kao opravdanje za zločin. Branitelji su se borili protiv zločina i za dostojanstvo bake, majke, supruge, kćeri….
Desetljećima obični građani, pravnici, novinari i analitičari iznose kritike na rad hrvatskog pravosuđa. Zbog izostanka sankcije zločina iz Domovinskog rata žene u Vukovaru svakodnevno susreću silovatelje i tako opetovano proživljavaju najteže trenutke svog života. Položaj žena kada je u pitanju nasilje u obitelji je sve osim siguran. Žene ne prijavljuju nasilje jer se boje problema sa sustavom. Naime, nerijetko se susreću s tim da se njih optužuje, da one prolaze kroz sudske postupke te da su one optužene stranke u postupku. „Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici“ nedavno je izjavila općinska državna odvjetnica Tatjane Šimunić Adamović i ostala živa.
Prije dva dana bivši premijer Ivo Sanader je na Županijskom sudu u Zagrebu oslobođen krivnje za ratno profiterstvo. Ukratko, sud je utvrdio da Sanader nije nezakonito profitirao sredivši si 1995. godine proviziju za kredit kod Hypo banke. Provizija koju je Sanader dobio iznosila je 3,6 milijuna kuna, no prema obrazloženju presude, ispada da to nije bila “toliko značajna imovinska korist”.
Desetljećima se nered u hrvatskom pravosuđu podrazumijeva kao „normalno“. Postupci traju dugo, imamo gomilu neriješenih predmeta, a odluke pojedinih sudaca mogu ući pod rubriku „vjerovali ili ne“. Ne želimo misliti da na pravosuđe utječe novac, status ili politička iskaznica, ali pojedine odluke koje se oslanjaju na „rukovanje“, „novac nije imovina“, sinkopu ili „toliko značajnu imovinsku korist“, idu baš u tom pravcu.
Stanje u hrvatskom pravosuđu nikada nije bilo gore i za to je kriva politika, a političare na vlast dovodimo MI svojim glasom. Može li gore? Teško. No, može i bolje. Na nama je.