HRVATSKA KUĆANSTVA TEŠKA 79 MILIJARDI: Samo jedan posto depozita iz banaka pokrenuo bi burzu

Kako oživjeti Zagrebačku burzu i osvijestiti važnost za tvrtke, ulagače i gospodarstvo u cjelini? Uvođenje eura i ulazak u Schengena, barem iz perspektive tržišta kapitala, nije donijelo dramatičnog vjetra u jedra.

Preostalo je još ulazak u članstvo Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) na čijim preporukama radi radna skupina Ministarstva financija i financijska industrija koje bi trebala iznjedriti strategiju razvoja tržišta kapitala iduće godine.

“Hrvati nisu siromašni, financijska imovina kućanstava iznosi 79 milijardi eura, 33 milijardi više nego prije deset godina. Kada bi se jedan posto depozita prelio na tržište kapitala, to je godišnji promet Zagrebačke burze, mali korak koji može pokrenuti stvari”, rekla je, kako piše Poslovni, Maja Bešević Vlajo, predsjednica CFA udruge Hrvatske na drugom danu konferencije Udruge mirovinskih fondova i Zagrebačke burze u Rovinju u petak.

Dilema kokoš-jaje

Obrisi prijedloga strategije razvoja tržišta kapitala, koje će udruga uputiti resornom ministarstvu, temelje se na tri cilja: dosezanju ‘emerging market’ statusa, jačanju i poticanju izdavatelja te mobilizaciji štednje i aktivnosti malih ulagatelja.“Divni su uvođenje eura i Schengen, ali to nije otvorilo put stranim fondovima da se vrate. Za ‘emerging market’ status trebat će puno godina i pitanje je možemo li to sami ili kao baltičke zemlje zajedno u regiji. Imamo ‘kokoš-jaje’ dilemu; problem je likvidnost jer da i sutra dobijemo taj status, otvoreno je bi li fondovi došli odmah kada naprosto nemamo dovoljan broj kupaca i prodavatelja”, kaže čelnik Interkapital Securitiesa Matko Maravić.

Ključno je, smatra, na burzu vratiti male ulagače. “Bitno je da bilo koja firma koja dolazi na burzu bude ‘sexy’. Ljudi ulažu puno novaca na tržištu kapitala, samo ne u Zagrebu. Jedino je Span u zadnje vrijeme to uspio i pokazao da se može privući investitore”, kaže.Jedan od konkretnih prijedloga je uvođenje investicijskih računa kao recepta za povratak malih ulagača koji su na narodnoj obveznici pokazali volju i želju. Konceptu posebnog računa koji služi isključivo za ulaganje, pri čemu postoji imovinski cenzus do iznosa koji ne podliježe oporezivanju, uvela je Švedska koja ih danas ima oko 2,2 milijuna.

“Kao regulator mislimo da je to dobra idea. U Švedskoj su efekti bili pozitivni, a i Slovenija je to stavila u strategiju kao način privlačenja ‘retail’ ulagača na burzu”, rekao je član Uprave Hanfe Jurica Jednačak. Ističe da treba vidjeti kako napraviti rješenje u praksi u kojem bi postajao cenzus, iznos od “20 do 30 tisuća eura” godišnje na koji se ne bi plaćao porez ili bi se plaćao manji iznos. Mamac za burzu mogao bi biti benevolentniji porezni tretman dohotka od kapitala “za što nema prepreka”, kazao je državni tajnik u Ministarstvu financija Damir Zoričić.

“Vidjet ćemo što se može napraviti u kratkom roku, nema razloga da se nešto ne promijeni. U narednom koraku to mogu biti investicijski računi za koje treba uvesti imovinski cenzus. No, bitnije od toga je da nam nedostaju kvalitetne i zanimljive investicije (u vrijednosnice, op.a.) koje bi privukle ulagače”, rekao je Zoričić.

Loša ‘agresivna’ listanja

Koliko je realno da država na burzu izlista kompanije u svom vlasništvu, što zagovaraju svi sudionici, ali i OECD koji jačanje korporativnog upravljanja vidi u smjeru veće transparentnosti notorno netransparentnih državnih poduzeća, ostaje otvoreno. Zoričić podsjeća da je “agresivnih” listanja bilo u povijesti, “što se nije pokazalo dobrim” i da postoje određena ograničenja. “U srednjem i dugom roku svakako da. Treba vidjeti koristi od listanja, a na umu treba imati da među tvrtkama ima monopola, onih od strateškog interesa i infrastrukture”, kazao je državni tajnik. Ta poduzeća neće biti predmet listanja vlasničkih vrijednosnih papira, ali nema prepreke za njihove emisije obveznica, što bi bio temelj jačanja obvezničkog tržišta, dodaje.

Predsjednica Zagrebačke burze Ivana Gažić istaknula je da je ulazak u EU donio benefite, ali i povećao administrativne zahtjeve prema kompanijama.

“Propisi su često dizajnirani prema najvećima koji to lakše podnose nego neki manji. Mogu to reći, jer je i ZSE sama izdavatelj, da je trošak revizije za tvrtku naše veličine 47 tisuća eura”, ilustrira. Smatra da za snažnije okretanje prema burzi poduzeća moraju vidjeti koristi.

“Ključ je da kompanije moraju imati dobru pripremu. Jasno da se može dogoditi da državne tvrtke burzu mogu vidjeti kao opasnost i izazov za dotadašnji model poslovanja, no izlazak na burzu dugoročno jača ekonomiju. Bitno je da burza nije samo oglasna ploča za objavu rezultata. Mi imamo tvrtke poput Hrvatskih šuma ili HEP-a koji zapošljavaju tisuće ljudi bez ikakvih informacija o poslovanju. Ulazak mirovinskih fondova u takve tvrtke povećalo bi svijest o poslovanju”, zaključuje Gažić.