HRVATI OPET NA DNU: Po broju zdravih zuba u EU, iza nas je samo Bugarska!

Još jedna statistika statistika za Hrvate je porazna – među prvima smo u Europi po neredovitom pranju zubi.

Rekla je to, gostujući na N1 televiziji, stomatologinja Sarah Turjanski, dodajući kako 12-godišnjaci u prosjeku imaju četiri pokvarena zuba, a 80 posto Hrvata boluje od neke parodontne bolesti, 90 posto ih ima karijes, a 11 posto nema svojeg stomatologa.

Rezultat je da su Hrvati po broju zdravih zuba na dnu EU-a, iza nas je samo Bugarska.

Paradontitisi i gingivitisi, infektivne bolesti zubnog mesa, najzastupljenije su u svjetskoj populaciji, a izuzetak u ovome nije ni Hrvatska, kaže Turjanski. Gingivitis, ako se ne liječi, progradira u paradontitis, koji je neizlječiv.

“Od simptoma se vidi, kad ste u paradontitisu, crvenilo zubnog mesa, ono krvari, javlja se zadah i u konačnici, gubitak zubi”, objašnjava. Ona kaže kako zube treba dobro prati i da je manje vjerojatno da će progresiju bolesti imati netko tko dobro btine o zubima. Brigu o zubima treba prenositi na djecu, a vrlo je opasno za zdravlje zubi koristiti iste žlice, čaše, čistiti npr. dudu koju koriste bebe tako da je očistimo svojim ustima…

Većina Hrvata ne zna pravilno prati zube, upozorava stomatologinja. Prema njenim riječima, najbolja past i četkica za zube su one koje se najbrže potroše. Današnje studije pokazuju da najbolje rezultate daju interdentalne četkice i električne četkice. Dobro je koristiti i zubni konac i tuš. Ekektrična četkica je odličan izbor jer svojim pokretima ispravi manjkavosti u tehnici.

Zube bi, svi smo čuli, trebalo četkati barem tri minute. Turjanski za N1 objašnjava da nekome tko nema pravilne zube treba i više vremena za to da dobro očisti zube i da su takve osobe, zbog izostanka pravilne higijene, u riziku o češćeg razvoja karijesa.

“Kad imamo usnu šupljinu pod upalnom bolesti, ona nije odvojena od ostatka tijela”, kaže i navodi primjer dijabetičara koji često imaju upale zubnog mesa jer jedna bolest utječe na drugu.

Stomatologa bi trebalo posjećivati po potrebi, kaže ona, a ne po pravilu “jednom godišnje”.