GRAĐANI O OBNOVI BANOVINE: Život u kontejneru – sramota, i opet – sramota!
Potres na Baniji prije točno dvije godine razorio je Sisak, Petrinju i okolna manja mjesta. Život se tamo još uvijek nije vratio u normalu, obećanja su bila na svakom koraku, no rijetka su ispunjena.
Izvor; Media servis
Na raspolaganju državi do lipnja su i sredstva iz Fonda solidarnosti EU, no i s povlačenjem tih sredstava nismo na “ti”. Upitali smo građane metropole što misle o ovom debaklu države.
“Što se tiče obnove na Baniji, imam rodbinu iz tog područja, konkretno iz Petrinje. I mogu reći informaciju iz prve ruke da je samo rušenje oštećenih objekata je relativno brzo izvedeno, međutim ponovna izgradnja nije niti krenula i tako stoji mjesecima.”
“Sramotno je da se ni dvije godine nakon ništa nije pomaklo s mrtve točke. Ljudi trpe vrućine i hladnoće, a oni čak ni novce iz Fondova koje su dobili neće uspjet utrošiti.”
“Cijela ta priča s obnovom je teška sramota i mislim da bi se s tim mogao složiti svaki građanin. Jako je žalosna priča, najviše mi je žao tih ljudi koji većinom žive po kontejnerima. Nadam se da će se nešto promijeniti, ali mislim da pomaka u nekom skorijem periodu neće biti.”
Metropola je također nastradala u petrinjskom potresu. Ono što se čekalo za obnovu još od zagrebačkog bilo je još u gorem stanju, a mnogim je građanima taj potres uništio spokoj blagdana i unio nemir. Upitali smo ih i sjećaju li se gdje su bili, a svi su kao iz topa imali spreman odgovor:
“Svi smo doživjeli potres, dakle znam kako je meni bilo u neboderu i koliko se ljuljalo i koliko je traga ostavilo na meni, pogotovo psihičke posljedice, a uz njih barem imam krov nad glavom i dalje.”
“Točno se sjećam, bio sam doma i osjetio sam snažno podrhtavanje. Puno, puno jače nego što je to bio slučaj kod zagrebačkog potresa.”
“Brzo smo istrčali iz kuće i nismo se vraćali neko vrijeme. I dan danas mi nije svejedno kad ga se sjetim.”
