Gordana Ivas: Nema u Hrvatskoj mjesta za marljivu i pametnu ženu
Piše: Gordana Ivas
Mnoge žene pribjegavaju danas neuobičajenim metodama kako bi održale pod svaku cijenu imidž nepokorenih i uspješnih. Osim političarki, sve više običnih žena pribjegava čudnim društvenim egzibicijama. U društvu u kojem je svaki treći brak razveden, u kojemu je maloljetnička delikvencija i aloholizam mladih u porastu, u kojemu niste sigurni jeste li diplomirali i kada, a još manje s kojom svrhom, u kojemu vlada nezaposlenost, rezignacija, depresija i sveopće ludilo, u kojemu Crkva poziva na vjernost i dostojanstvo, u kojemu se krše ljudska prava, u kojemu se tuče, psuje, ponižava, u kojemu svatko govori što ga je volja, jer ima strica, babu, nekog roda…u kojemu tiho govore među sobom još samo rijetki sabrani..
U takvom društvu nema više mjesta marljivoj hrvatskoj ženi. Pitate se zašto? Jednostavno je. Žene su u Hrvatskoj potplaćene za poslove koje obavljaju izvan kuće. Nerijetko su prisiljene raditi i dodatne poslove kako bi svojim obiteljima i sebi osigurale kakvo takvo preživljavanje. Samo je tek nekolicina uključena u politički život zajednice, a i tada se na njih gleda „drugačije“, osobito u malim sredinama. Članica ogranka jedne manje stranke je nedavno izjavila kako ju često predsjednik poziva na fešte, ali se ne sjeti poslati joj zapisnik ili je pozvati na neke važne sastanke. Složit ćete se da se radi o najprimitivnijem obliku diskriminacije.
Gospođa zaposlena u javnom poduzeću, kreativnog duha i zaokupljena poezijom izaziva, kaže, kod svojih kolega podsmjeh jer u pjesmama koje piše pronalaze erotske elemente. Jedna žena je nedavno na svom blogu napisala kako bi rado skinula hlače, ali se boji razočaranja…
Ova konstatacija me svojevremeno dobro nasmijala, ali ne i muški dio populacije koji je doslovno shvatio domišljatu gospođu pa se i potrudio žestoko ju izvrijeđati. Jadno i seksistički. Ženski humor dakle nailazi na oštricu dok muškim pripetavanjima i marginaliziranju ženine uloge u društvu nažalost nema kraja. Političari tako na tržištu ponude i potražnje ženama uglavnom nude, a one prihvaćaju ili ne. Rijetko je obratno.
Čak se drznulo u posljednje vrijeme i ženino tijelo i odluku o majčinstvu svesti na novčani iznos i to vrlo mizeran. Nagraditi svako novorođeno dijete s 1.000 eura jednokratne pomoći, u samom startu, osiromašene ljude u osiromašenoj državi, baca moralno potpuno na koljena. Institucija samohranog roditelja u Hrvatskoj ne postoji, iako je svaki treći brak razveden, a mahom barem jedan od roditelja nije u radnom odnosu.
Iz financijskih razloga sve je više razvoda u kojima majke traže, ali ne dobivaju, zajedničku skrb, jer ona u stvarnosti ne postoji. I opet se upire prstom u žene, osuđuje ih se, proglašava čudakinjama koje žive izvan okvira. Kakvih okvira, pitam se? Poželjno je i dalje imati u društvu ženu koja šutke kima glavom i radi, umom i srcem priklonjena habitusu svojeg muškarca. I dok će se muškarci u društvu s velikom premoći u postotcima baviti tehnologijom i informatikom, žene će se pronaći u zvanjima temeljenim na psihologiji. Pametnome dosta.
Nakon što osnažimo muškarce kako bi postali uspješni, nećemo ih moći zaustaviti pa ćemo u društvu u kojemu smo proglašene slabijima, svoja znanja iz psihologije koristiti za vlastito liječenje. Nije ovo nikakav feministički manifest niti napad na muškarce, ali u selu u Sinjskoj krajini o kojemu su redom svi portali nedavno pisali, muškarci su deklarativno rekli NE ženama i žive kao sretni neženje. „ Bolje je ovako nego se puno brigati“ kažu. Zašto bismo onda i mi žene stalno pristajale na neke kompromise?
Dovoljno je da pogledate koliko je žena u izbornim kampanjama u Hrvatskoj bilo „istureno“ prema van, a kojem broju je uspjelo domoći se „fotelje“ u resornim ministarstvima. Dok muškarci umuju, žene klade valjaju. I naša je predsjednica dijelom dobila izbore jer se „primila“ muških poslova i strategije. Ženstvenost je uvijek u drugom planu.
I zato drage i lijepe hrvatske žene, pripazite malo same na sebe i ljubite muškarce koji doista vole žene. Budite i dalje marljive i trpne i sretan vam Dan žena! Umjesto ženama, neka se razna ministarstva za demografsku obnovu, pravosuđe, kulturu, znanost i sport kao i Crkva, pozabave muškarcima i njihovim ulogama. Previše je pomiješanih lončića kada se govori o ravnopravnosti spolova i nikako nismo na pravom putu razvoja suvremenog i civiliziranog društva sve dok manipuliramo jedni drugima.