GONG TVRDI. Ministarstvo financija zapravo vodi Registar nestvarnog vlasništva

Registar stvarnih vlasnika ne objavljuje podatke o tajnim vlasnicima, stoga je borba protiv pranja novca i financiranja terorizma u Hrvatskoj ozbiljno ugrožena, stoji u priopćenju Udruge koje prenosimo u cijelosti.

“Hrvatskoj treba stvarna borba protiv korupcije i pranja novca, a ona zahtjeva, za početak – da svi podaci o vlasništvu budu upisani u Registru stvarnog vlasništva, što sada nije slučaj. Slučajevi poput onog Gorana Puklina, supruga bivše tužiteljice, za kojeg se otkrilo da je posredovao pri kadroviranju u Hrvatskoj lutriji (HL), a natječaje HL-a za informatičke sustave namještao firmi Fleksbit, u kojoj je on tajni suvlasnik, pokazuju da mehanizmi koji bi trebali raditi na prevenciji korupcije i pranja novca ne funkcioniraju.

Svrha uspostave Registra stvarnih vlasnika, kojim se hrvatsko zakonodavstvo uskladilo s EU-om, jest veća transparentnost i dostupnost podataka o stvarnom vlasništvu kako bi se osujetilo sklapanje ortačkih ugovora i tajnog vlasništva u političke svrhe i s namjerom pranja novca.Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, koji Direktivu prenosi u hrvatsko zakonodavstvo, međutim, ni u jednoj odredbi ne spominje obavezu objave podataka o tajnim članovima društava koji sukladno Zakonu o trgovačkim društvima nemaju upravljačkih ovlasti, ali imaju pravo na udio u dobiti.

Ministarstvo financija u mišljenjima objavljenim na svojim stranicama tumači kako se tajni član društva ne treba upisati u Registar stvarnih vlasnika ako ne kontrolira društvo, mada ima pravo sudjelovanja u iskorištavanju dobiti. Pravni subjekt koji ima tajnog člana treba ga upisati u Registar samo u slučajevima ako tajni član ima kontrolni položaj u upravljanju imovinom. Država kao da ignorira činjenicu da za korupciju nije važno ima li dužnosnik 20 ili 51 % prikrivenog vlasništva u tvrtki kojoj pogoduje. Ako je on taj koji namješta posao, onda i kontrolira tu tvrtku u potpunosti, bez obzira na postotak formalnog (tajnog) vlasništva u njoj.

Posljednji slučaj novi je dokaz kako nije dovoljno tek prevesti europske propise već je potrebna i politička volja kako bi se oni mogli efikasno provoditi u skladu s nacionalnim zakonima. Tajno vlasništvo, kao i udjeli u dobiti tajnih vlasnika morali bi se iskazivati u registru stvarnih vlasnika, inače on ne ispunjava svoju temeljnu svrhu. Trgovačka društva, udruge, zaklade i ustanove morale su se do kraja 2019. upisati u Registar stvarnih vlasnika, ispunjavajući nove formulare i šaljući državnim tijelima podatke koje ona već ionako imaju.

Stvoreno je dodatno administrativno opterećenje, ali u stvarnosti vidimo ozbiljne propuste iz kojih proizlazi da je Registar stvarnih vlasnika samo paravan kojim se pokušava prikazati da država aktivno radi na sprečavanju pranja novca. GONG je u listopadu 2020., nakon slučaja Janaf i okrivljenika Puklina kojeg se tereti da je pomogao Kovačeviću sakriti milijune, nadležnima – Ministarstvu financija, Ministarstvu pravosuđa i uprave, Uredu za sprječavanje pranja novca, Državnoodvjetničkom vijeću i Financijskoj agenciji – postavio više pitanja o tome kako su regulirana tajna društva, kako se ulazi u trag porijeklu imovine i planiraju li pristup Registru stvarnih vlasnika omogućiti svim građankama i građanima bez prijave putem NIAS sustava koji bilježi njihove osobne podatke.

Odgovore nismo dobile. Slučajevi poput Puklina upozoravaju da je nužno objavljivati sve podatke o vlasništvu. U suprotnom, Registar stvarnih vlasnika nema previše smisla, i može ga se slobodno nazvati Registrom nestvarnog vlasništva.”