GLAS PODUZETNIKA: Evo koji su gradovi poduzetnicima majke, a koji maćuhe

Vlada nas je zadnjih mjeseci uvjeravala kako se cijene ne smiju dizati, kako bi se tako kontrolirala inflacija, samo zašto onda općine i gradovi smiju dizati komunalne cijene i cijene prostora za iznajmljivanje koliko im se prohtije?

Nejednak tretman gradova i poduzetnika je očit u Hrvatskoj, samo na sreću nisu sve lokalne sredine jednake i to je središnje pitanje ovog bloga.

“Dakle, svi poduzetnici znaju da ih u nekim lokalnim samoupravama tretiraju kao partnere jer upravo oni osiguravaju blagostanje općina i gradova dok ih u nekim drugim sredinama tretiraju kao janje za klanje ili imaju tretman klasnog neprijatelja. Po uzoru na Indeks lakoće poslovanja za države, u UGP-u smo mi, preciznije Luka Medvidović i Boris Podobnik, napravili indeks lakoće poslovanja za naše gradove i općine. Dakle koji gradovi se odnose kao majke, a koji kao maćehe prema poduzetnicima?

Kako bi rangirali gradove prema tome kako se odnose prema privatnom sektoru, posebno malom i srednjem poduzetništvu, napravili smo anketu među takvim poduzetnicima, velikom većinom članovima UGP-a. Pitali smo ih tridesetak pitanja, a ovo su neka od njih. Dakle, pitali smo poduzetnike rade li službe lokalne zajednice neki posao kojim direktno prave nelojalnu konkurenciju poduzetnicima, jer u nemalom broju sredina lokalne zajednice imaju čak i ugostiteljske objekte, a u nekim gradovima nude i turističke usluge. Zanimljivo kako grad Zagreb ima čak i firmu za oglašavanje premda je Visoki upravni sud donio odluku da se grad ne bi smio time baviti. Samo očito su gradonačelnici šerifi i za njih sudovi i presude ne znače previše.

Također smo pitali poduzetnike i jesu li zadovoljni brzinom kojom se dobivaju razne dozvole kao što su urbanističke, građevinske, uporabne, i dočekaju li te dozvole za života, zatim jesu li zadovoljni brojem dozvola i koji postotak dozvola bi ukinuli. Pitali smo i postoji li industrijska zona, potiče li samouprava izvoz, inovacije i obrazovanje za realni sektor i daje li potpore. Posebno smo pitali vide li korupciju i nepotizam među namještenicima i što im se čini koji postotak djelatnika je zaposlen preko veze i kažnjavaju li se oni koji su primili mito. Pitali smo još i koliki su prirezi i jesu li s njima zadovoljni, jesu li se samouprave digitalizirale ili vjeruju u papir, babilonski i kineski izum. Posebno nam je bilo važno pitati ih jesu li natječaji transparentni ili se unaprijed zna kome su namijenjeni i maltretiraju li ih s inspekcijama. To su samo neka od pitanja i da ne bi pravili razliku među njima sva smo uzeli jednako važnima, a ocjene su bile od 0 do 5.
Napomenimo kako obični građani, a posebno umirovljenici drugačije tretiraju načelnike i gradonačelnike od poduzetnika jer većinu umirovljenika gornja pitanja ne zanimaju. Samo ako ste poduzetnik i uložili ste recimo 50 milijuna eura u neku investiciju, a o njoj već godinu dana odlučuje osoba sa plaćom od 700 eura, ima li poduzetnik razloga biti krajnje nezadovoljan s gradonačelnikom budući da mu svaki mjesec nerada možda nosi milijunske gubitke, a banka traži plaćanje kamata radio ili ne radio? Dakle, za razliku od umirovljenika koji traže što veće poreze, a zanima ih i gdje se nalaze kante za smeće, poduzetnike zanima kako da njihov novac ne propadne.

Anketom smo dobili kako je najbolja sredina za poduzetništvo Sveta Nedelja s ocjenom 3,60. Kako je maksimalna ocjena pet, vidimo da ni oni nisu idealni, ali su ipak bolji od drugih. Iz razgovora s gradonačelnikom Dariom Zurovcem, osobom koja je završila Fakultet elektronike i računarstva (FER) i osobom koja je u politiku ušla iz privatnog sektora, sjećam se kako je on otpuštao namještenike koji su nanosili šteti gradu ili su bili nekompetentni za posao koji su radili. Samo koliko je načelnika i gradonačelnika dovoljno hrabro da otpušta nesposobne? Ne previše. Sljedeći je na listi Primošten u kojem je uredba da se otpušta svaki zaposlenik općine koji zakasni više od triput mjesečno. Očito ni Stipe Petrina ne želi biti dobri otac svojim zaposlenicima već im želi staviti do znanja da je on šef u “mistu”, a zaposlenici “sluge miščanima” i poduzetnicima. Umag je treći na listi i u njemu stoluje već godinama Vili Bassansese koji ne želi Umag samo kao turističku destinaciju već i kao mjesto IT sektora i industrije i stoga otvara prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Slijedeći na listi su Kastav, Viškovo, Samobor, Križevci, Bjelovar, Koprivnica, Ivanec, Poreč i Stupnik, da nabrojimo neke najuspješnije.

Zanimljivo je kako su manja mjesta u samom vrhu, a naši najveći gradovi na dnu jer što je više nebodera to je više onih koji vole poreze i socijalnu pomoć, a manje onih koji žele bolju poduzetničku klimu. Jedna naša poduzetnica je nedavno gradskoj upravi u gradu većem od Splita prezentirala čime se ona bavi i prezentacija se gradskim očima dopala, ali im je bilo manje simpatično što su proizvod i usluga iz mrskog im privatnog sektora. Oni izgleda više vole kad posao vode nevladine organizacije i udruge, a mi se samo sjetimo kako je nedavno bankrotirala banka u Americi koja je više brinula o rodnoj, spolnoj i rasnoj ravnopravnosti nego o bankarskim kompeticijama svog managementa. Sam Split je zanimljiv slučaj jer su u njemu poduzetnici koji su se odazvali anketi velikom većinom izuzetno kritični prema gradskoj vlasti. Također, izgleda kako su oni koji su nezadovoljni odnosom grada prema privatnom sektoru s većim žarom sudjelovali u anketi nego oni drugi. Nije li generalno pravilo da u glasovanju vrijedi asimetrija pa oni koji su zaposleni preko veze radije izlaze na izbore. Kao što sam prije rekao da su kojim slučajem svi građani ocjenjivali gradove i općine, ili da su samo umirovljenici davali ocjenu, najvjerojatnije bi rang lista bila drugačija. Rekao bih i da gradonačelnik bolje stoji ako se bavi samo lokalnom samoupravom jer čim u Saboru donosi neke odluke ideološki obojene, neki ga poduzetnici u anketama drugačije tretiraju, kao što je vjerojatno slučaj s Bjelovarom.

Usput, za razliku od Zagreba koji je ipak djelom sačuvao svoju industrijsku zonu, Rijeka i Split su poprilično “osakaćeni” stvaranjem malih općina u njihovom zaleđu, čime je Splitu i Rijeci onemogućeno da razvijaju veću industriju koja traži veći prostor. Istina, kako većina naših glasača u većim mjestima nemaju isti interes kao poduzetnici, možda je i bolje da su stvorene te manje općine jer onda poduzetnici mogu ako žele prebaciti svoje poslovanje iz sredine koja ih ne voli u sredinu koja će ih puno bolje tretirati. Stvaranje tih malih općina, recimo Kastva i Viškova oko Rijeke, stvorilo je zdravu konkurenciju i dobru poduzetničku klimu oko velikih gradova.

Što možemo zaključiti? Prvo, poduzetnici su danas udruženi u UGP i kad vlast radi nezakonito kao u Zagrebu s oglašavanjem slijede tužbe, a sporost našeg sudstva je čak i na strani poduzetnika jer će zatezne kamate s godinama učiniti svoje. Jao si ga vlasti koja primi kaznu. Drugo, nova vlast nasljeđuje probleme bivše vlasti samo svaka vlast ima svoje prioritete, a poduzetnici najčešće nisu u vrhu prioriteta. Samo ova lista služi da ih se obavijesti koliko su omiljeni među poduzetnicima. Kako je ovo prva lista UGP-a, možemo se nadati da će nešto poduzeti i učiniti da se poprave. Ako ih potaknemo da se promijene puno smo učinili.

Treće, pokazali smo i kako vrijedi da što je lokalna sredina manje okrenuta poduzetnicima, veća je i želja za napuštanjem Hrvatske. Dakle, reforme su i demografska mjera, a reforme na lokalnom nivou ne uključuju samo otpuštanje nesposobnih ili prebacivanje na druga radna mjesta. Naime otpuštanjem viškova stvara se prostor da se smanje davanja kao što su prirezi, ali i da se povećaju plaće onima koji odlučuju hoće li se višemilijunski projekti realizirati ovaj mjesec ili za godinu dana. Poduzetnici ne žele nisko-motivirane i depresivne namještenike, a na sposobnom gradonačelniku je da učmalu žabokrečinu pretvori u raj za građane i poduzetnike baš kao što to rade Zurovec, Petrina ili Basanesse. Na samom UGP-u je da pronađe mehanizme kako bi se dobre prakse u upravljanju našim najboljim gradovima i općinama prenijeli na sve one lokalne samouprave koje žele napredak u svojoj sredini.

“Anketa je pokazala jasnu sliku odnosa gradonačelnika i načelnika općina prema poduzetnicima, odnosno ponašaju li se oni prema njima kao majka ili maćeha.” – istaknuo je Boris Podobnik – član ekonomskog savjeta i Nadzornog odbora UGP-a.”

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!