GINE SE DILJEM SVIJETA: Ne pati samo Ukrajina – u 20 ratova pobijeno 344 milijuna ljudi!
Otkako je čovjeka, čovječanstva i svijeta, bilo je i rata i ratova. Čovjek je, nažalost, ubijao čovjeka zbog niza razloga, a, prema podatcima, samo je u 20 najkrvavijih ratova na planetu ubijeno gotovo 344 milijuna ljudi.
I reklo bi se da čovjek voli ratove, jer kroz povijest čovječanstva bilo je čak oko 5000 ratova. Najviše ih je vođeno na tlu Europe, baš kao i ovaj najnoviji, u kojem je Rusija bezočno napala Ukrajinu. Očito je uzalud glasoviti britanski državnik Winston Churchill govorio: “Nema nerentabilnijeg posla nego što je rat.”
I uzalud su do danas i psiholozi i filozofi, i razni drugi stručnjaci, kroz povijest ljudskoga roda pokušavali odgonetnuti i objasniti taj strašni fenomen, ponuđeno je na stotine definicija. Platon, Aristotel, Rousseau i Machiavelli neki su od njih, a jedna od prvih zapisanih definicija pripada Ciceronu, koji je rekao kako je rat spor, svađa s upotrebom nasilja. U suvremenijem svijetu, prema engleskom rječniku s Oxforda, rat je stanje oružanog sukoba različitih zemalja ili različitih skupina unutar zemlje. Ali rat je, kažu, i neprijateljstvo između različitih ljudi i skupina, kao i trajna kampanja protiv nepoželjne situacije ili aktivnosti. Prema tim definicijama prepoznajemo i ratove koji se danas vode u svijetu. Da, ratove, jer gine se danas u dvadesetak ratova, a teško da suvremeni čovjek, osobito Europljanin, zna za više od jedan ili dva, naravno s koncentracijom na ovaj u Ukrajini.
Gdje se danas sve ratuje i gine i zašto?
Koje su osobito vruće točke? Zašto su jedni ratovi važniji od drugih? Postoje li dvostruki standardi Zapada kada se promatraju drugi ratovi i zašto baš rat u Ukrajini izaziva najveću pozornost? Što govore istraživanja, analize i studije vezani uz rat u Ukrajini? Koliko je na napad na Ukrajinu i izazivanje rata primjenjiva ona glasovita našeg nobelovca Ive Andrića: “Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osjećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju.”
A zbog takvih i sličnih četvrtina stanovnika planeta, ili oko dvije milijarde, živi na područjima raznih ratnih sukoba. To je podsjetnik na krvavi planet. U Siriji, sigurno jednom od najvećih ratova 21. stoljeća, od 2011. do danas umrlo je od 330 do 500 tisuća ljudi. Ginu tamo pripadnici vojske službene vlade, pripadnici oružane oporbe vladi Bashara al-Assada, kao i pripadnici raznih terorističkih formacija. Tu su i Kurdi, koji ratujući u Siriji žele ostvariti svoju državu – Kurdistan. Žarišta tzv. arapskog proljeća još su, uz Siriju, vruća u Jemenu, Iraku, Egiptu, Libiji, pa i u Turskoj.
Rat koji traje u Iraku nakon invazije SAD-a 2003. do sada je odnio milijun života, a i dalje traje građanski rat, nakon smrti Saddama Husseina. Od 2011. ne smiruje se situacija u Jemenu, gdje se vodi građanski rat nakon izbora Abd Rabboa Mansoura za predsjednika. Izginulo je oko deset tisuća ljudi. U Libanonu ratuju šiitske i sunitske skupine, a sukobi tinjaju u Mjanmaru, Sudanu, na Haitiju… I nije čudno što generalni sekretar UN-a Antonio Guterres nedavno reče kako je svijet suočen s najvećim brojem nasilnih konflikata od kraja Drugog svjetskog rata, 1945. Rekao je i da je prošle godine 84 milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoj dom zbog sukoba, nasilja i kršenja ljudskih prava. Zbog svega će ove godine biti potrebna humanitarna pomoć za najmanje 274 milijuna ljudi, a to je 17 posto više nego 2021.
Ukrajina očima straha
No čovječanstvo je, posebno Europa, slijepo i nezainteresirano za tu maratonsku ratnu klaonicu. Sve su oči, sva osjetila vezani uz rat u Ukrajini. Zašto? Valja najprije reći kako za stanovnike Europe i one koji su bliže taj rat prouzročuje veći strah i izaziva jače osjećaje nego u drugim dijelovima planeta. No možda najbolje na sve odgovara Robert Mikac, izvanredni profesor s Fakulteta političkih znanosti, koji je sve sažeo u četiri točke.
“Najprije, napad je izvršen od strane globalne nuklearne sile. Drugo, ulozi u ovom ratu nadilaze prostor sukoba. Treće – napad je izvršio režim koji ima na raspolaganju toliku količinu naoružanja da može u apsolutnim okvirima u potpunosti uništiti Ukrajinu, većinu čovječanstva, ali i u konačnosti izazvati kraj života na Zemlji. Četvrto, Rusija je stalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i može blokirati sve odluke koje joj ne idu u prilog te paralizirati proces donošenja odluka u Vijeću.”
Naravno da ruska agresija na Ukrajinu nema nikakvog opravdanja. No, ono što je dobro, taj je rat osnažio i potporu javnosti EU-u, jer istraživanja Eurobarometra kažu kako 65 posto Europljana kaže da je članstvo u EU-u dobra stvar, što je najbolji rezultat od 2007. godine. Ekonomske sankcije EU-a Rusiji podržava 80 posto ispitanika u EU-u i 82 posto u Hrvatskoj. Pozitivan stav prema Rusiji ima samo deset posto građana EU-a. Čak 93 posto Europljana podupire pružanje humanitarne pomoći Ukrajini. U anketi Europskog vijeća za međunarodne odnose (ECFR) 73 posto ispitanika u deset zemalja okrivljuje za rat Rusiju.
Osude Rusije zbog rata stižu iz cijelog demokratskog svijeta, a ekonomske i svake druge sankcije Putinu i njegovu režimu sve su oštrije i sve ih je više. Još će se dugo lomiti koplja oko toga zašto je Rusija krenula putem rata, a mi ćemo podsjetiti na irskog dramatičara Bernarda Shawa, koji reče: “Vječni se rat vodi između onih koji su na svijetu zato da iz njega izvuku što veću korist i onih koji su tu zato da život na Zemlji učine što ugodnijim za sve ljude.”