GENERALI KONTRA GENERALA: Oni su protiv pomilovanja Perkovića i Mustača – napisali su pismo

Nakon što se dio generala založio za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, oglasila se druga skupina generala koji se ne slažu sa zamolbom pomilovanja. Otvoreno pismo potpisali su Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole te Ivica Primorac. 

Prenosimo ga u cijelosti:

“Obraćamo se braniteljima, suborcima i veteranima slavnih hrvatskih postrojbi, ljudima koji su iznijeli teret Domovinskoga i obrambenog rata i udarili temelje nezavisne, slobodne i demokratske Hrvatske države! Obraćamo se Hrvaticama i Hrvatima u Domovini i onima razasutim diljem svijeta!

Obraćamo se i potpisnicima pisma, nekolicini naših kolega i generala, koje su uputili na Veliki petak, 15 travnja 2022. god., Predsjedniku Republike, sa zamolbom da pomiluje osuđenu dvojicu bivših, visokih dužnosnika, pripadnika jugo – komunističke, kosovske i udbaške službe koja je desetljećima nanosila zlo i ubijala hrvatske ljude u Hrvatskoj i inozemstvu, samo zato što su bili preteče hrvatskoga sna o samostalnoj Državi, koju smo mi, zahvaljujući i njihovome mučeništvu i položenim životima, u pobjedonosnome ratu, našim Bljescima i Olujama ostvarili!

Svoju zamolbu opravdavaju navodnim Perkovićevim i Mustačevim, velikim, obavještajnim i ratnim zaslugama, zaboravljajući pri tome da su osuđeni od strane njemačkoga suda na doživotni zatvor zbog zlodjela u razdoblju do 1990., dakle u službi bivše tvorevine zvane SFRJ.

Za možebitne zasluge, kada su prešli na našu stranu (prije svega da zaštite sebe!!!), dobili su priznanja, odlikovanja i činove! Obojica su brigadiri HV! Zanimljivo je i to da im, bez obzira na to što su osuđeni na doživotni zatvor, nisu oduzeta odlikovanja  i činovi, a generalu Norcu, Glavašu i drugima jesu!

A i da ne spominjemo, da se nisu pisala pisma i tražila pomilovanja kada je u zatvoru, u neljudskim uvjetima, umirao hrvatski general Đuro Brodarac, Tomislav Merčep i mnogi drugi branitelji čija sudbina i patnja očito nije zavrijedila pozornost ovako eminentnih potpisnika!

Jedan od potpisnika ovoga pisma, general Pavao Miljavac insinuira u javnosti da je predsjednik Tuđman rekao da “bez Perkovića ne bi bilo ni njega, ni HDZ-a, ni Hrvatske”!  Dakle, hoće se reći da je Perković, Kos i Udba zaslužnija za državu i od Tuđmana, i od branitelja i od hrvatskoga naroda!

Hoće se reći da su te  antihrvatske strukture i njihovi igrači kao što je osuđeni kosovsko-udbaški dvojac, naša prošlost, sadašnjost i budućnost! Svi mi, ispada tako, bili smo i jesmo njihove igračke, topovsko meso, korisne budale, a ne snaga koja je pod vodstvom Franje Tuđmana dobila rat, oslobodila okupiranu zemlju i utemeljila Republiku Hrvatsku!

A Nobilo, Perkovićev odvjetnik tvrdi i “zna” da je Tuđman živ da bi ih pomilovao, a Šušak bi potpisao molbu za pomilovanjem! Na žalost, oni ga ne mogu demantirati, mrtvi su i bilo bi lijepo da ih ovaj poznati ”domoljub” pusti da počivaju u miru!

Ovakve se maliciozne, maligne i otrovne laži nisu izrekle ni čule od 1990.god. do današnjega dana i ovoga pisma, koje je velikome dijelu hrvatskoga naroda ojadilo sveto trodnevlje i proslavu Uskrsa!

Dakle, nije se htjelo čekati s objavljivanjem da prođe Uskrs. Kao da se htjelo da ne bude Uskrsa, da ne bude u hrvatskim ljudima prave radosti!  U svemu ovome vidimo tipično stare i prokušane kosovsko-udbaške metode!

Vidimo projekt, specijalnu akciju, kojoj se može dati i kodno ime “Pomilovanje” i poveznice s kosovskim i obavještajnim udarima kojima smo bili izloženi početkom Domovinskoga rata. Ovo pismo bačena je kost, koju su mnogi Hrvati bili prisiljeni glodati za uskrsnim stolom.

Neki se potpisnici, generali Ante Gotovina i Ljubo Ćesić Rojs opravdavaju milosrđem i opraštanjem… Jadno je to opravdanje! I milosrđe i opraštanje ne manifestira se na način da potpišu nešto, što očito nisu dobro razumjeli, nešto što sije razdor i podjele u hrvatskome narodu!

Ili možda nepovratno i tvrdoglavo misle da su dobro razumjeli…  I da se ne trebaju ispričati svima onima koje su ovim potpisima povrijedili! Ukoliko, ne daj Bože, doista tako misle onda vrijedi i za njih, makar bili i zaslužni hrvatski generali, narodna poslovica: Sami pali, sami se ubili!

General bojnik Ivan Tolj

General bojnik Ivan Kapular

Andrija Hebrang, pričuvni general bojnik

General bojnik Žarko Tole

General bojnik Ivica Primorac