GALERIJA USPJEŠNIH ŽENA: Melani Adamić Goić – prava taekwondo bajka

Najbolja je sportašica Zagrebačke županije i najbolja sportašica Sveučilišta u Zagrebu za prošlu godinu. S nama je Melani Adamić Goić, mlada djevojka koja ničim ne odaje da je požnjela super uspjehe u taekwondou i okitila se već zlatnom i brončanom medaljom.

Piše: Milivoj Pašiček

Kakav je osjećaj biti najbolja u Zagrebačkoj županiji?

Sretna sam što županija prepoznaje moje uspjehe. To je samo dokaz da klub dobro radi i poticaj za dalje

Kako su taj uspjeh doživjeli vaši u Taekwondo klubu u Zaprešiću, a kako vaša obitelj?

Svi su bili sretni i ponosni, ali mislim da su najsretniji bili kikići koji treniraju u mom klubu te je to njima veliki poticaj.

Koji je to trenutak kada ste zavoljeli taekwondo?

Mislim da prvi trening. Svidjeli su mi se treneri i ekipa. Radili smo neke zanimljive vježbice koje su me oduševile. Kasnije s godinama je moja ljubav samo rasla. Obožavam osjećaj kad sam u borbi i igram se, tj. mogućnost za nadmudrivanje protivnika.

Proglašeni ste i najboljom sportašicom Sveučilišta u Zagrebu. Kako ide na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije? Može li se „švercati“ na ispitima najbolja sportašica i europska prvakinja?

Haha imam neke prvilegije, ali to je samo kasnije pisanje kolokvija na koje nisam u mogućnosti doći. Profesori su stvarno puni razumijevanja i hvala im na tome. Što se tiće „švercanja“, dozvoljavaju mi da mijenjam termine ili u jednom terminu odradim više vježbi. Smatram da bi bilo nepravedno prema drugim studentima, ali i meni da imam lakše ispite i kolokvije.

U Sofiji ste osvojili zlato na Europskom prvenstvu, u dalekom Taipeiju na Univerzijadi broncu. Gdje je bilo teže?

Teže je bilo u Taipeiju jer su tamo bile cure iz cijelog svijeta i starije od 21 godine te sam tamo prvu puta pobijedila curu koja je u prvih 6 na Olimijskoj ljestvici. Europsko prvenstvo je bilo do 21. godine i tamo me ždrijeb baš i nije pomazio. Prvu borbu sam se imala protiv Ruskinje od koje sam prije gubila, te također Njemice koja mi je do tada bila prepreka preko koje nisam mogla proći.

Kakvi su dojmovi iz daleke Kine? Je li bilo vremena da se nešto vidi, doživi?

Bili smo tamo 10 dana, pa smo uspjeli. Tamo je skroz drugačiji svijet. Ljudi su jako ljubazni i simpatični, a imaju neke neobične običaje. Zgrade su jako visoke i drugačije nego u Hrvatskoj. Svim sportašima je zrak predstavljao veliki problem, prevelika vlaga u zraku i visoke temperature. Nismo mogli prošetati 10 metara, a da nas već tada znoj nije oblio.

Za zlato u Bugarskoj pobijedili ste i neke natjecateljice od kojih ste prije gubili. Jeste li u tim izgubljenim borbama našli protuoružje?

Ne znam iskreno haha. Bila sam jako dobro posložena u glavi i mislim da je to najveće protuoružje te imati dobrog trenera na stolcu.

Koliko vas uzima taekwondo? Koliko trenirate i koliko je naporno?

Treniram svaki dan trudimo se skupiti dva treninga dnevno, no ponekad je to teško uskladiti s fakultetom.

Kakvi su uvjeti za trening? Što vam nedostaje? Kako je s troškovima?

Uvjeti bi uvijek mogli biti bolji, no mislim da smo odlična ekipa i da je to zapravo najbitinje. Taekwondo je nažalost postao skuplji sport, oprema je skupa, putovanja,.. Dio natjecanja i opreme mi od 9. mjeseca 2017. pokriva OO, no prije toga su sve pokrivali moj mama i tata.

Je li bilo pomoći grada Zaprešića, Zagrebačke županije?

Meni izravno i nisu baš pomogli, no mislim da klubu jesu. Zagrebačka županija nam ponekad pokrije troškove putovanja ako idemo kombijem i mislim da su jednom platili avionske karte.

Kako je s prijateljstvom među natjecateljicama? Održavate li kontakte, veze s nekima?

Da, ali više s ljudima iz drugih kategorija i to je jedan od najboljih dijelova svakog sporta – prijateljstva diljem svijeta. Makar, moram priznati da mi je jako malo cura iz moje kategorije simpatično.

Vaše su uspjehe neki nazvali zaprešićkom bajkom. Kako ide dalje bajka? Što vam je glavni cilj u dogledno vrijeme?

Spremam se za Europsko prvenstvo ove godine i cilj mi je dati sve od sebe i potruditi se uzeti medalju, te se dalje penjati na svjetskoj i olimpijskoj ljestvici.

Ostaje li vam između fakulteta i taekwondoa vremena i za još ponešto? Imate li neki hobi, još neku zanimaciju?

Volim se družiti sa svojim prijateljima kao i svaka osoba s 20 godina. Volim otići na kavu, koncert, kino, na more, skijanje. Mislim da svatko ponekad treba bijeg od svoje stvarnosti.

Kakav je život za mlade u Zaprešiću, ima li zanimljivih sadržaja, prostora za dobru zabavu?

Tu moram pohvaliti grad da stvarno drži do svojih mladih. Često se održavaju koncerti za ovako mali grad iako fali jedan malo alternativniji klub.

Kakva je vaša poruka mladima koji se ne bave sportom, koji se slabo ili nikako ne kreću?

Moj savjet im je da probaju naći nešto što ih stvarno zanima i gdje bi mogli uživati. Nije bitno da li je to taekwondo, nogomet, plivanje planinaranje. Kako pjesma kaže “I like too move it….”