FOTO: O TOME SE GOVORI – Koliko je ljudskih života odnijelo SP u nogometu u Kataru

Uoči SP-a u Kataru sve su učestaliji pozivi na bojkot. Aktivisti, političari i navijači osuđuju smrt 15.000 stranih radnika koliko ih je navodno umrlo zbog neljudskih uvjeta rada. Je li ta tvrdnja točna?

Domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu hvali se sa stadionima i čitavom infrastrukturom izgrađenom povodom ovog nogometnog spektakla, no odavno kruže i vijesti o upravo robovskom odnosu prema radnicima iz inozemstva: o tome da im poslodavac već pri dolasku oduzima putne isprave,o teškom radu i po najvećoj žezi, o njihovom bijednom smještaju i neljudskom odnosu prema njima… A onda i o mnoštvu onih koji su u tim radovima izgubili ne samo zdravlje, nego i živote. Tu ima mnogo špekulacija i nagađanja.

Tvrdnja: Svjetsko prvenstvo u Kataru je odnijelo živote 15.000 stranih radnika

Prošle godine je organizacija za ljudska prava Amnesty International objavila da je u Kataru umrlo 15.021 stranih radnika. Često se spominje i brojka od 6.500 preminulih koju je početkom prošle godine objavio britanski list The Guardian.

Provjera DW-a: pogrešno

Amnesty International doista prenosi službenu statistiku Katara, ali to je broj baš svih preminulih stranih državljana od 2011. do 2020. Među njima onda mogu biti i bogati Amerikanci koje je baš tamo za vrijeme odmora ili službenog puta pogodio srčani udar i koji nemaju veze s gradnjom nogometnih stadiona.

The Guardian je u svom navodu tu statistiku Katara barem ograničio na državljane zemalja iz kojih je i došlo najviše radnika za ovo Svjetsko prvenstvo – Bangladeša, Indije, Nepala, Pakistana i Šri Lanke. To je onda broj vjerojatno nešto bliži realnom, ali opet se ni tu ne čini razlika između liječnika i stručnjaka, koji također često rade u bogatom emiratu, i običnih radnika koji su crnčili i po najvećoj žezi. Točnih statistika koje bi navodile i školsku spremu i životnu dob tih stranaca – jednostavno nema.

Foto: Screenshot

Tvrdnja: broj preminulih je u normalnim okvirima

Dužnosnici Katara nisu ni pokušali osporiti te brojke, nego ukazuju da broj smrtnih slučajeva zapravoodgovara normalnom mortalitetu obzirom na silan broj stranaca u toj zemlji.

Provjera DW-a: zabluda

Tvrdnje nadležnih u emiratu kako je smrtnost među njihovim građanima na 100 tisuća stanovnika čak i veća nego među strancima je zapravo smiješna jer naravno da među gastarbajterima nije bilo ni bolesnih staraca niti malenih beba – zapravo jedva da je uopće bilo bolesnih. Jer već za radnu dozvolu su svi morali proći strog i opširan liječnički pregled tako da su na rad uopće mogli doći samo razmjerno mladi i potpuno zdravi. A statistički, smrtnost takve populacije je minimalna.

Još gore: francuski novinari Sebastian Castelier i Quentin Muller su u svojoj knjizi “Robovi naftaša” pratili sudbine tih gastarbeitera i nakon što su se vratili u domovinu, nerijetko jer su bili i otpušteni zbog zdravstvenih poteškoća. A onda su u Nepalu među muškarcima između 20 i 50 godina zapazili uočljiv porast smrtnih slučajeva zbog zakazivanja bubrega – tipična posljedica kronične dehidracije i loše kvalitete vode. Takvi slučajevi uopće nisu obuhvaćeni bilo kakvom statistikom.

Foto: Screenshot/YouTube

Tvrdnja: Ukupno je samo troje radnika stradalo na jednom stadionu

Provjera DW-a: zabluda

Da, građevinske tvrtke stadiona jesu službeno prijavile samo tri nesreće na radu: dva radnika su pala sa skele, jednog je pregazio kamion. Ali takva tvrdnja dovodi u zabludu iz dva razloga. Kao prvo, čak i ako su prijavljeni svi udesi na gradilištu stadiona, to nipošto nije bilo jedino gradilište za ovo Svjetsko prvenstvo. Po čitavim Emiratima su se gradili hoteli, zgrade, podzemna željeznica, ceste, proširena je i zračna luka… Čak i prema podacima FIFA-e je bilo razdoblja kad je na gradilištima bilo preko 30 tisuća radnika.

Nadalje, FIFA i katarski Odbor za SP navode da je 37 stranih radnika umrlo izvan gradilišta. Tu Odbor za SP u svom godišnjem izvješću “Napredak u dobročinstvu radnika 2019.” tvrdi da su od prosječno devet preminulih u jednoj godini njih trojica umrla od srca ili prekida disanja zbog “prirodnog uzroka”. Među mladićima koje je liječnik pregledao prije dolaska? Tu se lako može biti sumnjičav.

Neosporno jest da je preminulo na stotine, možda i na tisuće stranih radnika, a novinari lista Guardian su isto tako utvrdili kako su liječnici u Kataru bili lake ruke kada su za oko 70% slučajeva kao razlog smrti navodili “prirodni uzrok”. Je li to zato što nisu htjeli imati problema? Novinari televizijske postaje ARD u reportaži “Svjetsko prvenstvo sramote” su čak našli tamošnje liječnike koji su priznali kako im je rečeno da tako napišu smrtovnicu i “ne rade probleme”.

Foto: Screenshot/YouTube

Međunarodna organizacija za rad ILO je još 2021. posumnjala u te smrtne slučajeve i zatražila od Katara obdukciju tih, navodno preminulih prirodnom smrću. Čak i u zemljama s urednom zdravstvenom skrbi je na stotinu preminulih najmanje jedan gdje bi bila potrebna obdukcija – a kod radnika iz Pakistana ili Šri Lanke, tko bi se time bavio? I platio?

U pravilu se sve svodilo na “usmenu obdukciju” – drugim riječima, liječnik koji preminulog prije toga nikad nije vidio je pitao njegove drugove ili poslodavca je li imao zdravstvenih problema i onda to napisao kao uzrok smrti. A zdravstvene problemi su se pojavili kod čitavog mnoštva radnika, za to humanitarne organizacije imaju i nebrojene svjedoke: toplotni udar, iscrpljenost, žeđ, a kad je netko i obolio, ipak je odlazio na gradilište – treba poslati novac kući. Za zdravstvenu skrb tih radnika doista nitko nije mario pa tako je i pravi uzrok njihove smrti teško reći. Jesu li nadležne službe Katara ipak vodile detaljniju statistiku o preminulim strancima? U svakom slučaju, tako nešto nikad nije objavljeno.

U ovom istraživanju zahvaljujemo Nicholasu McGeehanu iz organizacije Human Right Watch i Fairsquare, Eilen Wesmüller iz organizacije Amnesty International i Peteu Pattisonu iz lista The Guardian. Na žalost, brojni naši upiti upućeni nadležnima u Kataru, Bangladešu, Indiji, Nepalu, Pakistanu i Šri Lanki ostali su bez odgovora do pisanja ovog teksta, objavljuje Deutsche Welle.