EURI NA DALJINU: Evo što o dnevnicama za Zoom sastanke kaže Vilim Ribić

S obzirom na to da je Jutarnji list objavio neke netočne i nepotpune informacije o radu Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) i o privremenoj odluci o sudjelovanju na sastancima na daljinu njegovih članova, a za koju temu interes pokazuju i drugi mediji, a posebno s obzirom da ga se apostrofiralo u tom kontekstu, Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, poslao je medijima priopćenje.

U njemu kaže:

Podupirem legitimni interes medija da propituju upotrebu poreznih sredstava europskih poreznih obveznika. Podupirem da to rade istinito. Radi toga osjećam dužnost hrvatsku javnost informirati o sljedećem.

Odluka EGSO-a da isplaćuje 200 € po sastanku na daljinu o kojoj pišu mediji odnosi se na 330 delegata iz 27 zemalja, a ne na samo 9 hrvatskih delegata, uključujući i mene.

Istu odluku donio je Odbor regija Europske unije koji ima isti broj delegata i isto toliko hrvatskih predstavnika.

Pet ključnih tijela Europske unije, prema sporazumu o njenom osnivanju, čine ta dva odbora, Europska komisija, Vijeće EU i Europski parlament. EGSO je osnovan  Rimskim ugovorom i s ostalim tijelima koordinirano djeluje od 1957. godine.
Prije korona pandemije osim pokrića putnih troškova delegati su imali pravo na 290 € dnevnice, u čemu je sadržan i trošak za hotelski smještaj koji sebi sam organizira i plaća član (cijene običnih hotela u Briselu variraju od 100 € do 200€, ovisno o sezoni i danima sajmova).
Valja naglasiti da delegati u spomenuta dva odbora ne primaju plaću ili druge naknade za rad ili utrošeno vrijeme na sastancima, pripremi sastanaka (čitanju opsežnih materijala, konzultiranju, pisanju amandmana i mišljenja).
Upravna su tijela EGSO-a nekoliko mjeseci nakon početka pandemije, donijela privremenu odluku o isplati iznosa u visini dnevnice svim delegatima kao surogat naknade za utrošeno vrijeme (u namjeri očuvanja cjelovitog rada odbora u izvanrednim okolnostima) dok se ta situacija ne riješi principijelno i trajno.

Zajedno s Vijećem Europske unije EGSO traži pravni okvir za takvu novu odluku radi sastanaka na daljinu i nakon prestanka epidemije, sa svrhom smanjenja putovanja avionom i emisije štetnih plinova (zahtjev Europskog parlamenta). Koliko je meni poznato Vijeće Europe nije odbilo prijedlog EGSO-a da se naknada smanji na 200 € po sastanku, što je suprotno navodu Jutarnjeg lista, već je stvar još uvijek u proceduri.
Na tu odluku ni na koji način nisu utjecali članovi tijela, hrvatski članovi, a najmanje ja osobno. Od svih delegata Jutarnji list je mene stavio u fokus aludirajući slikom na naslovnoj stranici i natpisima na neku moju odgovornost za odluku na koju nemam nikakav utjecaj. Ja sam tamo samo delegat, a ne funkcionar.

Hrvatski članovi u EGSO-u intenzivno rade na krucijalnim temama kojima se EU bavi. I delegati drugih zemalja rade isto tako. Trebaju li oni primati neku naknadu i je li ta naknada previsoka za taj rad ja ne želim ocjenjivati, niti me itko pita, ali već vidim da Jutarnji list zna da ne trebaju.

Mediji nas u šest godina koliko hrvatski delegati sudjeluju u radu nisu nikada pitali što mi tamo radimo, čime se bavimo i koliko radimo. Takvi članci ne donose zaradu za razliku od senzacionalističkih napada na poznate osobe, koje rade važan posao na međunarodnoj razini.

Unatoč tome čini se da neki mediji znaju da je to tamo beskoristan posao, jer mi „ne donosimo nikakve odluke“. EGSO i Odbor regija su savjetodavna tijela i kao takvi doista ne donose odluke, već na zahtjev Europske komisije, Vijeća EU i Parlamenta, sukladno Sporazumu o EU, proizvode mišljenja i prijedloge, vezano za odluke, direktive i javne politike prije njihova usvajanja. To se zove socijalni dijalog, što je civilizacijski doseg, a koji se kroz gospodarsko-socijalna vijeća događa u svim europskim zemljama. Čudim se da to Jutarnji list ne razumije.

Oni kojima je svaki socijalni dijalog trn u oku, koji se iz ideoloških razloga protive europskom socijalnom modelu, takvi odavno već napadaju rad EGSO-a kao što su navedeni strani mediji, koji nisu nikakav uzor profesionalnog novinarstva, već kao i kod nas služe za obračune i podmetanja u javnom prostoru.

Očit je pokušaj da se jedna vijest iz inozemstva, bez upućenosti i provjere podataka, iskoristi i kod nas za obračune s neistomišljenicima.

Nakon niza apsurdnih kampanja i laži protiv mene kao sindikalnog čelnika – zbog kupnje prve nekretnine u 60. godini života, zbog vožnje u poslovnoj klasi, iako se to pravo odnosi na sve delegate svih pet tijela EU-a (to je poslovna klasa, a ne luksuz klasa), zbog izgradnje sindikalnog doma, zbog dodjeljivanja antinagrada itd. itd., – nema dvojbi da se radi o kontinuiranom pokušaju moje diskreditacije radi eliminacije iz društvenog života, i to samo zato jer sam na čelu sindikata i to još sindikata onih ljudi koji sredstva za svoj život zarađuju na državnom proračunu.

Zaključio bih da oni koji lansiraju ovakve iskrivljene percepcije o meni i koji pucaju lažima te ostvaruju zarade senzacionalizmom preko mojih leđa, trebaju znati da govor mržnje ima posljedice. Oni pucaju riječima, ali bude li netko pucao na mene, od onih koji po portalima traže moje smaknuće, onda svi trebaju znati, a pogotovo pravosuđe i politika, da su to proizveli oni u medijima koji djeluju na ovaj društveno-neodgovoran način.