DRUŠTVO: Milivoj Pašiček – Stoko sitnoga zuba i 25 ljudi vam je previše na sprovodu
Hrvatska svako malo posrće kada je riječ o jednakosti, koja je zajamčena Ustavom, a svi vidimo kako je to čista obmana jer nejednakost caruje na mnogim područjima. A kad se taj prokleti razdor gurne i u one tužne trenutke intime, kada netko zauvijek odlazi, valjda nema većeg poniženja.
Piše: Milivoj Pašiček
Jer, oni gore rekli su onima dolje odlukom koja je stupila na snagu 1. ožujka 2021. s potpismo Davora Božinovića, načelnika Stožera i potpredsjednika Vlade, da se na sprovodima ne smije okupiti više od 25 ljudi, a nekoliko milijuna hrvatskih građana moglo je vidjeti kako se ama baš ništa od te odluke ne poštuje na sprovovodu zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, neka mu je pokoj duši.
Epidemiološke mjere koje su na snazi nikog nisu zanimale, a k tome je još i minister Vili Beroš prisnažio jednom neozbiljnom izjavom kako “virus nije šampion u skoku u dalj”. A virus je valjda bio prvak svijeta kada su primjerice poljoprivredniku uzeli 8.000 kuna za kaznu jer je traktorom prevozio gnoj na njivu! Je li ministru bistro u glavi da po njihovim mjerama na stotine građana ove zemlje nije moglo dostojanstveno sahraniti svoje najbliže, da im na sprovod nisu mogli doći ni prijatelji, ni susjedi, pa čak ni rodbina, jer je sve morali biti unutar čarobne brojke 25. Obični su ljudi pokapani kao psi, bez govora prijatelja, bez glazbe, izraza sućuti…Je li ministru i družbi jasno da ponižavaju građane? Ili imaju neku tajnu spoznajua da virus skače samo na obične ljude?
A premijer Andrej Plenković, koji je još nedavno trubio u sve trube kad je vlasnik riječkog kafića “Three Monkeys” revoltiran epidemiološkim mjerama poručio da neka HDZ-ovci zaobiđu njegov kafić, grmio je da je to eklatantan primjer diskriminacije, rasizma, na korak do fašizma. A nije li sam na sprovodu Bandiću sudjelovao u diskriminaciji svih građana Hrvatske koji ne pripadaju eliti i za koje na sprovodima vrijedi brojka 25, koju je kroz Stožer i sam odredio.
Rekao je predsjednik Vlade i da ga čudi “degutantna količina dvostrukih kriterija”. E, moj premijeru, vi se još čudite, a mene dvostruki ktiteriji uopće više ne čude u Hrvatskoj. Oni su već godinama konstanta i veliki teret u zemlji u kojoj je na mnogim područjima urušen sustav vrijednosti. I nisu za to kriva “Tri majmuna” već na tisuće njih, neka mi oproste nedužne životinje, koji se svojski trude da vrijede dvostruki kriteriji jer se njima i obilato koriste.
Oni provode samovolju i diskriminaciju, oni su povlašteni, oni su manjina koja smije što većina ne smije. A većina je “stoka sitnoga zuba”, kao što reče Franjo Tuđman, koji je na sjednici Glavnog odbora HDZ-a u veljači 1996. još valjda i pojasnio tu tezu kada je rekao: “Što znači to da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova? To je kao da vam jedan seljak kaže da ima na svom dvoru 60 komada živine. Da li je to praščad ili telad? Da li su to kokoši ili guske? Gdje će svaki razborit seljak i čovjek znati da nasuprot takvom jatu jedan, a pogotovo jedan par rasnih konja ili rasnih krava, više vrijedi negoli čitavo takvo jato.”
To je taj nauk (ne)jednakosti, to su diskriminacije i podjele. Oni gore, i oni dolje. A “kad jedni moraju slušati naredbe drugih, nema govora o jednakosti”, reče već davno William Schwenck Gilbert, emgleski pisac. A što bi tek rekao da živi u današnjoj Hrvatskoj.