DRUŠTVO: Milivoj Pašiček – Gospodo, polnoćka je osobni izbor, ali dvostruka mjerila razaraju Hrvatsku

Hrvatska je već dugo i čini se bespomoćno podijeljena na svim mogućim područjima i na sve moguće načine. A osim podijeljenosti po nečem smo i jedinstveni – volimo iznositi javno i ono što bi trebala biti naša intima, naša privatna stvar. Naravno, posebno onda kada se i na taj način želi ponešto populistički ušićariti, ne baš za sebe, ali sigurno za političku opciju kojoj pripadamo.

Piše: Milivoj Pašiček

Sudaranje, preplitanje, umrežavanje, dodvoravanje politike i vjere nije u nas baš neka novena i te pojave vidimo gotovo svakoga dana, iako živimo u zemlji koja je barem na papiru ustavno sekularna država. Konačno, u članku 41. stavku 1. Ustava propisano je da su crkva i države odvojene, odnosno da su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države.

No, u nas ne treba na događaje gledati kroz povećalo da bi se vidjelo kako se vladajući dodvoravaju Crkvi na sve načine, pa i kada se radi o novim, strožim epidemiološkim mjerama protiv pandemije koronavirusa. Jer  legitimna novinarska pitanja zašto za Crkvu vrijede jedna ua za sve druge druga pravila, izaziva se gotovo bijes onih koji nam te mjere propisuju. I ne samo bijes, već valjda u nedostatku nekih argumenata, ustaju u pravdanje onog što se opravdati ne može, pa nam u tim trenucima serviraju i svoju intimu.

Tako Krunoslav Capak, prvi čovjek Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, pojašnjavajući zašto je za Badnjak i Božić dopušteno u crkvama više od 25 ljudi kaže: “Ovo je da se omogući vjernicima kojima treba duhovni mir za Božić da odu u crkvu”. Prisnažila mu je članica Stožera Alemka Markotić koja reče: “Svatko tko je vjernik zna zašto mu treba mir u crkvi, svi koji su vjernici to dobro znaju”.

A na pitanje tko će od prisutnih članova Stožera na pressici ići na polnoćku prof. Markotić se jako razljutila i odgovorila: “Takvo nešto me nitko nije pitao od trećeg razreda srednje i profesora marksizma koji nas je poimence propitivao i zapisivao odgovore. Poslije je taj isti profesor pijan ispred crkve zapisivao tko je sve došao na ponoćku”. Rekla je i kako svake nedjelje ide na misno slavljepa će tako biti i na Badnjak. Capak je rekao kako već 34 godine ide na dječju polnoćku pa će tako biti i ove godine.

A zašto su nam gospođa Markotić i gospodin Capak morali reći da su vjernici i da će ići na polnoćku? Zašto to nisu zadržali za sebe? Odgovor je mogao biti – oprostite to je moja privatna stvar. Zašto nam je gospođa Markotić morala ispričati priču o pijanom profesoru marksizma koji je bilježio njezine odlaske u crkvu? Zar i danas nema među profesorima, kao i među svima nama, budala i onih koji piju, pa i među vjeroučiteljima?

A kada se uglas Capak i Markotić jave kako bi zaštitili pravo na duhovni mir vjernika, uz naglasak da protiv tog mira nemam ništa, postavlja se nekoliko pitanja. Recimo, što je gospodo s duhovvnim mirom i gdje će ga naći svi oni koji su danima čekali ne bi li vidjeli svoje najmilije koji su umirali bez njih, jer do njih nisu smjeli? Tko će ući u njihov svijet nemira da bi im vratio mir? Tko će ih izbaviti iz duševne boli koju su pretrpjeli?

Ili gdje je duhovni mir za naše stare i nemoćne koji su u domovima kao zatvorenici i ne mogu vidjeti sinove i kćeri, unučad… kojima je također ukraden duhovni mir? Znate li da su neki iznajmili i dizalicu koja ih je podigla do prozora da bi vidjeli svoje? Znate li za najnoviji podatak da je u Domu za starije i nemoćne u Zadru od korone umrlo 29 štićenika koji nisu vidjeli svoje, kao ni oni njih? Gdje je nestao duhovni mir? I osjećate li se barem malo krivima što ste donosili takve mjere nakon kojih su ljudi umirali a da nisu imali pravo na duhovni mir?

Naravno, nemate odgovore na takva pitanja. Jer ste u jednom trenutku nepotrebno kao Stožer skrenuli u političke vode i to je loše. Svjesni ste da nitko ne može biti iznad zakona, propisa i mjera, ali kad su u igri politički bodovi svjesno se ne ponašate tako.

Vi ste ipak za dvostruka mjerila, iako biste morali znati da dvostruka mjerila razaraju Hrvatsku.