DRUŠTVO: Dalija Orešković – U praznoj sabornici demokracija umire, a vladajući rade što ih je volja
Hrvatsku ne mogu promijeniti oni kojih nema – bilo da ih nema na izbornim listama, ili ih nema kao glasača na dan izbora, ili ih nema kao izabranih zastupnika u Hrvatskom saboru!
Piše: Dalija Orešković
Hrvatski sabor bi po Ustavu RH trebao biti predstavničko tijelo građana, mjesto na kojem se odvijaju glavne političke rasprave na državnoj razini. Prazna sabornica to nije. Prazna saborska stolica nikoga ne predstavlja i ne zastupa, za ničija se prava i interese ne bori. U promjeni ponašanja saborskih zastupnika i jačanju uloge i digniteta Hrvatskog sabora, promjena Poslovnika ima ključnu ulogu, jer se njime definira unutarnji ustroj i način rada.
Slika prazne sabornice slika je države u kojoj se glas građana ne čuje. Tamo gdje se glas građana ne čuje, demokracija umire. Bez glasne i jasne oporbe koja kroz institucije provodi kontrolu vlasti, vladajući lako postaju nedodirljivi, i provode što ih je volja bez straha od sankcija. Tako nastaje oteta država, u kojoj je vlast otuđena od građana, nezainteresirana za njihove potrebe i probleme, ohola, pohlepna i kvarna.
Hrvatski sabor odlučuje o tome kave će biti sve druge institucije i sva druga tijela hrvatske države. Hrvatski sabor je mjesto na kojem se sadašnjost oblikuje, a budućnost kuje. Oni koji na svoje mjesto i na svoju dužnost malo i rijetko dolaze, pokazuju da su bez političke ideje i vizije, ili da im nije dovoljno stalo da se za nju dosljedno bore.
Svatko će sam procijeniti jesu li oni za koje je prošli put glasao, opravdali ili iznevjerili povjerenje koje im je na izborima dano, te hoće li ih stoga na temelju minulog rada na novim izborima nagraditi ili kazniti. Ta je odluka na svakom pojedincu. Na svakom je pojedincu i odluka hoće li uopće izaći na izbore, te hoće li svoj glas povjeriti nekom novom političkom licu. Ali zadatak je države i društva u cjelini, da se svim saborskim zastupnicima nametnu jasne obaveze i očekivanja, kako bi glas svakog građanina na izborima dobio svoju pravu političku težinu.
Slika prazne sabornice kakvu gledamo tijekom većine saborskih rasprava, smanjuje motiviranost birača za izlazak na izbore, ali i ukupnu zainteresiranost građana za praćenje politike i uključivanje u političke procese. Što je manje građana koji će aktivno pratiti što politika u njihovo ime radi, bit će manje građana koji će na izborima o politici odlučivati, ali i više političkih stranaka koje će se kroz izborne procese boriti za neke svoje, a ne nužno i za opće, javne interese. Takva država nije i ne može biti prava domovina svojim građanima, već je plijen političkih stranaka i partijskih elita. Takvo stanje dužni smo mijenjati.
Biti državljaninom neke države, pored svih drugih propisanih prava i zaštite koju država jamči, podrazumijeva i pravo na sudjelovanje u donošenju odluka, no to pravo ujedno je i građanska, moralna obaveza. Ne izlaskom i ne glasanjem na izborima odluka se prepušta slučaju, a takav slučaj je rijetko kad dobar.
Kao što Hrvatsku ne mogu popraviti građani koji ne izlaze na izbore, jer ne doprinose tome da se na javne dužnosti izaberu oni koji bi mogli biti bolji, tako niti izabrani saborski zastupnici koji tijekom većine rasprava nisu na svom mjestu, ne mogu stvoriti institucionalno ojačanu, a time i drugačiju Hrvatsku, bilo da su u redovima vladajućih, ili da su u oporbi.