DRUŠTVO: Branko Vukšić – Reprezentativci moraju biti iznad publike, a Livaja to nije bio
Bez obzira zanima li me nogomet ili ne zanima, ne mogu ne vidjeti i ne čuti sve ono što se piše i govori o incidentu koji se dogodio u Rijeci nedavno, a potom ponovio jučer. U oba nemila slučaja protagonist je Marko Livaja.
Nakon što su u Rijeci porazili sada već drugoligaša Šibenik, Hajdukovci su osvajanje kupa slavili pjesmom koja na najprimitivniji i najvulgarniji način vrijeđa Šibenik i Šibenčane. To je “slavlje” primitivizma predvodio Marko Livaja, najbolji Hajdukov nogometaš, reprezentativac.
Koji to više ne bi smio biti upravo zbog mrzilačke pjesme. Da je tu, ili sličnu pjesmu pjevao, to ne bi smio biti ni nedodirljivi Luka Modrić.
Prije dva dana, također u Rijeci, na treningu reprezentacije, netko je iz publike uzvraćao Livaji istim, najnižim strastima. Što je za svaku osudu. Umjesto da su redari tog ili te neandrtalce koji su vrijeđali Livaju šupirali s tribina, reagirao je Livaja.
Kako? Tako što je skočio na ogradu. Zašto je skočio na ogradu? Da se obračuna s mučkim provokatorima.
Nakon treninga Livaja je napustio reprezentaciju pred važnu utakmicu, pod izgovorom da ne želi biti teret reprezentaciji.
No, teret je postao nakon one ružne pjesme o Šibeniku. Tada su trebali reagirati i izbornik Dalić i HNS. Zašto nisu? Zbog stupidne teze da ne žele ponovo izazvati tenzije između Hajduka i HNS-a. Krivo.
Ali, na ove me retke ipak nagnala jedna druga, tužn(ij)a činjenica. Koja?
Činjenica o tome da čak i “novinarski profesionalci” ne znaju napraviti razliku između “nogometne zvijezde”, reprezentativca i publike.
Kao što, uostalom, političari ne znaju razliku između političke i kaznene odgovornosti u slučajevima sumnji u korupciju ministara, načelnika, gradonačelnika, državnih tajnika… Čim se pojavi opravdana sumnja, političar mora odmah letjeti s pozicije.
Zašto? Zato što on treba biti uzor, bez natruha grijeha. Kao što to moraju biti i suci.
A reprezentativci moraju biti iznad publike, jer su oni uzor mladima, uzor publici. Reprezentaivci, i općenito profesionalni sportaši, ne mogu se ponašati kao razularena rulja, kao tučaroši, vunbacitelji. Da, točno, igrače se često vrijeđa, svugdje, diljem svijeta, ali oni nemaju pravo vrijeđati, ili predvoditi vrijeđanje ni suigrača, ni publike, a kamoli protivničkih klubova, ili čitave gradove.
Ako novinari u svojim tekstovima navijački, također s vrlo niskim strastima, tumače Livajine obračune s publikom, tada su na razini onog navijača koji je vrijeđao Livaju, te mora biti kažnjen (ako ima elemenata za kaznu).
Molim ostrašćene navijače da budu pristojni, te da ne opravdavaju primitivne ispade samo zato što ih rade njihovi nogometni idoli. Žalosna je činjenica da im idol uopće može biti osoba koja – primjerice – uzvikuje i huška na izvikivanje ZDS, osoba koja laže na sudu, ili osoba (sportaš) koja vrijeđa stanovnike nekog grada.