DON MIHOVIL KURKUT: Narod Božji osjeća kad je netko živio posebno sveto
Blagdan je Svih svetih – dan kojim Katolička crkva slavi sve koje je proglasila svetima, ali i sve one koji su ostvarili ideal kršćanskoga života, dan kada se prisjećamo naših preminulih. Groblja i posljednja počivališta postaju mjesta zahvale i prisjećanja.
Izvor: Media servis
Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi, i Bog ih sve poziva da budu sveti.
Don Mihovil Kurkut za Media servis:
“Crkva za Sve Svete slavi sve svetce Božje. Na neki način u crkvenoj tradiciji je zapravo Bog sam svet, to još baštinimo od židovstva. Oni su uvijek govorili da je Bog svet, svet i svet, tri puta svet i nitko nije kao on. Židovi su uvijek nastojali reći da je Bog totalno drugačiji, međutim čovjek kada živi u ljubavi i po Božji, on baštini tu Božju svetost.”
I Božji su svetci bili krhki, često i nesigurni. No, u jednome su trenutku svoga života odlučili povjerovati Bogu i pouzdati se u njega. Odlučili su ga slijediti i sve riskirati, kaže tako don Mihovi Kurkut za Media servis. Slobodom započinje život svakoga svetca. A narod Božji osjeća ako je netko živio sveto, puk osjeti one koji žive vjeru.
“Danas zapravo slavimo naš poziv. Svi smo pozvani da budemo sveti. Ne živi se za manje, živi se da bi pripadali Bogu, jer biti svet ne znači imati neki krug oko glave ili biti savršen čovjek, nego biti onaj koji živi po Božjem. Postoji jako puno svetaca koji su proglašeni svetim, ali i jako puno koji nisu nikada proglašenim svetim, ali jesu.”
Dan poslije Svih Svetih slavimo Dušni dan. Vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima. Tako je Dušni dan izraz nade i vjere u zagrobni život.
“Na neki način tko god je od nas imao iskustvo smrti, a više manje svi ga imamo, osjećaš i znaš da to ne može biti to to. Znaš da je ljubav jača od smrti. Ne želiš prihvatiti da nema onoga koga voliš i zato je crkva duboko uvjerena da su naši mrtvi još uvijek bliski nama i mi želimo biti bliski njima i zato molimo za njih. Jedna od velikih tradicija katoličanstva je molitva za duše u čistilištu, za sve one kojima je potrebna naša molitva.”