DOBRE PROGNOZE ZA UGOSTITELJE: Ali, mnogo je problema – domaće radne snage niti za lijek
Ugostitelji puno očekuju od proljetne i ljetne sezone zbog najava dobre turističke potražnje i ulaganja u kvalitetu, ali ih muče stari problemi, od nedostatka radnika i poreznih opterećenja do nerealno reguliranog radnog vremena, ističe predsjednica Udruženja ugostiteljskih djelatnosti HGK Jelena Tabak.
– Za ugostitelje bi 2024. mogla biti prva poslovno normalna i dobra godina od pandemije i svih ograničenja koje su u njoj preživjeli. Iako se ne može još govoriti o potpunom oporavku, jer mnogi su se zadužili i neće biti lako zaraditi za sve troškove, ugostitelji se ipak nadaju boljoj sezoni od lanjske. Dosta se ulaže u objekte i ponudu i vjerujemo da će to pratiti i potražnja, kaže za HRT Tabak.
Porast cijena kreće se od oko 10 do oko 20 posto ukupno gledano, no ima i objekata, posebice restorana i kafića, gdje su ostale i iste kao lani. Više od cijena rastu troškovi za radnike, koje teško nalaze, posebno kvalificirane, koji traže sve veće plaće.Sve više je stranih radnika u ugostiteljstvu, posebno u kuhinjama, skladištima, na šankovima i u čišćenju.
– Sve je teže naći domaće ljude koji žele raditi u ugostiteljstvu. Izgledno je da idemo u smjeru da će na tim pozicijama sve više raditi stranci. Uz plaće, stalno rastu i ostali troškovi, a stopa PDV-a u ugostiteljstvu je i dalje među najvišima u EU-u. Da bi mogli pokriti sve troškove, ugostitelji biraju hoće li investirati u objekte ili ljude i edukaciju i kvalitetu, a to nije održivo ugostiteljstvo, komentira Tabak.Postoje, smatra, rješenja za mnoge situacije, pa tako i za to, ali treba više političke volje i razumijevanja djelatnosti na nacionalnoj i pogotovo lokalnoj razini vlasti, što se često ne vidi, pa tako ni u odlukama gradskih i općinskih vlasti , na primjer oko radnog vremena ugostiteljskih objekata.
– Kao da donositelji odluka zaboravljaju na klimatske promjene i velike vrućine ljeti te da turisti, a i domaći ljudi zapravo tek iza 21-22 sata žele izaći van, negdje sjesti, jesti, nešto popiti, a radno vrijeme je restoranima, bistroima, konobama, kafićima i drugim objektima sa sjedećim mjestima najčešće određeno do ponoći ili do 1 sat, što nije u skladu s potražnjom, kaže Tabak.Tabak kaže da je u konkurentskim zemljama na Mediteranu, od Grčke, Italije do Španjolske, Francuske i drugih, radno vrijeme i dulje u noć, a slično kao i u tim zemljama smatra da bi i u Hrvatskoj ugostiteljima dobro došlo dvokratno radno vrijeme odnosno da se nakon ručka napravi pauza od par sati.