DAVORKO VIDOVIĆ: Stojim na kiši i kao da se ispričavam kući – kaže bivši gradonačelnik Siska

U potresu je stradao i Sisak, u kojem mnoge zgrade više nisu za uporabu, a nastradao je i dom Davorka Vidovića, nekadašnjeg gradonačelnika Siska, poznatog SDP-ovca, koji na društvenoj mreži ima emotivnu objavu.

Ovo je objava Davorka Vidovića na Facebooku:

KUĆA
Bilo je dovoljno svega pet-šest minuta da uđu, pogledaju i presude ono što je i meni bilo očito. Ali sam se ipak nadao. Meni toliko draga CRVENA boja, boja života, krvi, rađanja, izlazećeg sunca, nade, vatre…sada je značila boju smrti kuće, nestanak, ruševinu, opasnost…

Odoše statičari dalje, a ja stojim na kiši u Drugoj ulici i kao da se ispričavam kući. KUĆI! Kao da sam kriv jer ju nisam uspio zaštititi onoliko koliko je ona štitila mene i moje. U njenom su podrumu moje djevojčice, sa Reksom, bakom i djedom osluškivali udare granata koje su padale na Sisak i ja sam nekako bio siguran da će ih kuća sačuvati. A zidovi pamte, rađanja, zaruke, svadbe, karmine…Onda kao šiljci sjećanja tek iskaču slike božićnih ručkova kada se iznosi najbolji porculan, a vino se ispija iz kristalnih čaša,kada miriše okićeni bor, a bakina kuhinja miriše po vanili kiflicama. U goste dolaze susjedi među kojima i prijatelj slikar Slavo Striegl.

U ladicama još su uvijek stari albumi sa još starijim fotografijama ljudi koji su ovdje obitavali, pisma koja je Mladen pisao majci prije streljanja, filmovi super8 sa mojom djecom koja se igraju, uče prve korake, možda je još negdje i neka lutka ili medo.

Sada su na podovima razbacane knjige podcrtavane i s bilješkama koje je NETKO nekada vodio, leže razbacani pobjednički pokali s teniskih turnira moga tasta, čitava sažeta povijest onog građanskog Siska i generacija koje su ga njegovale od austrougarskih vremena sada je rasuta pod prašinom, krečom i žbukom. Vizura Siska zauvijek će se promijeniti, i zbog ove ali i mnogo drugih secesijskih kuća koje ćemo moći gledati samo na razglednicama staroga Siska. Grad je tako teško ranjen.

Dragi sugrađani, ono što je nekada bila sigurnost, utočište od hladnoće i vrućine, što je bio dom, dio našeg identiteta sad je opasnost. Zaobilazite kuće s crvenim naljepnicama!

Komentiraj