DALIJA OREŠKOVIĆ: Počinjenjem kaznenih djela, poput silovanja, umanjuje se vrijednost odlikovanja

Mnogi su komentirali odluku Visokog kaznenog suda da se Željku Prigorcu, bivšem HDZ-ovom načelniku općine Lasinje, smanji kazna za silovanje, jer je odlikovani branitelj.

Reagirala je i Dalija Oreršković, zastupnica stranke Centar, kja je u svojoj objavi na Facebooku ušla i dublje u problematiku.

Ovo je njezina objava:

Blagonaklonost prema silovateljima proizlazi iz društva u kojem je normalno da vlast provodi nasilje nad svim dijelovima sustava, i za to biva nagrađena, a ne kažnjena.željko prigorac

U dosadašnjem javnom i političkom djelovanju čvrsto sam se zalagala za strože kažnjavanje počinitelja svih oblika nasilja, pa tako i za kaznena djela iz područja seksualnih delikata. Takav stav imam i u odnosu na ovaj posljednji slučaj ublažavanja kazne na temelju prethodnog odlikovanja za zasluge u Domovinskom ratu koji je zgrozio javnost.

No mislim da je naše zgražanje pogrešno usmjereno. Ono što nas treba zgroziti nije samo ova pojedinačna presuda, već pravosudni, ali i opći društveni vrijednosni sustav iz kojeg ona izvire, jer je moguće da ovakva presuda zapravo ne predstavlja nikakvu anomaliju, već se sasvim legitimno uklapa u postojeći zakonodavni okvir i uspostavljenu sudsku praksu.

Na temelju do sada poznatih podataka, nije moguće sa sigurnošću tvrditi je li ovo uobičajena presuda ili se ipak radi o pogodovanju na temelju stranačkih HDZ-ovih veza na Visokom kaznenom sudu, no to je svakako jedno od pitanja na koja svoj odgovor mora dati Vrhovni sud RH.

Ono što će ostati kao društveni, ali i kao pravni problem je arhitektura pravosudnog sustava koju je uspostavio HDZ, a čije će se devastirajuće posljedice ispravljati s teškom mukom u procesu koji bi mogao dugo trajati.

U svom programu pisanom u postupku izbora za predsjednika Vrhovnog suda, sudac Radovan Dobronić istaknuo je važnost izricanja strožih kazni, jer analiza prakse pokazuje da je ona generalno desetljećima blaga, odnosno nije iskorišten raspon kaznenog okvira za ovakva kaznena djela. Zadaća pravosuđa je bila da krene u tom pravcu, jer se blagim sankcijama ne šalje poruka niti silovatelju, a niti drugima da se radi o kaznenim djelima nad kojima se javnost zgražava. Za sada se ne vide pomaci. Očito postoji nedostatak volje i svijesti u samoj sudbenoj vlasti.

Dio problema je i samo formiranje Visokog kaznenog suda kojim je Vrhovnom sudu umanjena mogućnost uspostavljanja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da kaznene presude može preispitivati samo povodom izvanrednih pravnih lijekova i žalbi za najteža kaznena djela. To između ostalog znači da će u manjoj mjeri moći utjecati i na promjenu pristupa u ocjeni olakotnih i otegotnih okolnosti, a u ovom konkretnom slučaju, upravo se o tome i radi.

Pravednost postoji kada su pravila za sve ista. To traži da čak i kada se sudi počiniteljima najodvratnijih kaznenih djela, kada se odlučuje o težini sankcije, krivnja se mora individualizirati, te se moraju uzeti u obzir sve okolnosti kako iz života prije počinjenja kaznenog djela, tako i one za vrijeme njegova činjenja, pa i ponašanje počinitelja nakon toga. Zakon izričito propisuje koji se podaci o počinitelju obavezno prikupljaju na samom početku suđenja i obavezno se uzimaju u obzir i prilikom izricanja presude. Među njima su primjerice i obiteljski status, eventualna ranija osuđivanost, ali i odlikovanja i priznanja. Dakle, uvažavanje i ocjena ranijih zasluga, zakon izričito propisuje kao nešto što se mora obuhvatiti. Ako se to ne uzme u obzir, samo po sebi radi se o procesnoj povredi koju viši sud mora ispraviti. Mislim da je pošteno da to ostane tako. Ali ono o čemu kao društvo moramo promisliti, a posebno je taj zadatak na samom pravosuđu, na koji način će se ranije zasluge, pa tko i priznanja i odlikovanja ocjenjivati prilikom odmjeravanja olakotnih i otegotnih okolnosti.

U tom kontekstu, automatsko ublažavanje sankcije jer se radi o odlikovanom branitelju, predstavlja pogrešnu društvenu i pravnu poruku. Odlikovanim braniteljima nije dopušteno silovati ili krasti, niti smiju na temelju dobivenih odlikovanja dobivati popust u izrečenim sankcijama. Ispravnije bi bilo priznati ranije zasluge, ali ujedno napomenuti da one i obvezuju na čast, na pridržavanje pravnog poretka i na ne činjenje kaznenih djela.

Počinjenjem kaznenih djela, a osobito kaznenih djela poput silovanja, umanjuje se vrijednost odlikovanja, ona postaju obezvrijeđena, kako za konkretnog okrivljenika, tako i u odnosu na druge koji ista ili slična odlikovanja nose. Dužnost je sudova da prilikom uvažavanja i ocjene priznanja i zasluga, a osobito onih koji se odnose na Domovinski rat, zaštite dignitet svih onih koji takva odlikovanja nose, a nisu se zatekli kao počinitelji nekih, osobito ne gnjusnih kaznenih djela.

Upitno je može li takvu ulogu u promjeni paradigme pravnih i vrijednosnih razmišljanja kroz drugačije temelje i drugačija obrazloženja svojih presuda odigrati novi Visoki kazneni sud, tim više što je njegova konstrukcija i umetanje u arhitekturu našeg pravosuđa plod HDZ-ovih reformi i poteza.