DALIJA OREŠKOVIĆ: Govorom iritiram Branka Bačića, a evo što on ne želi čuti

Svaki moj govor u Hrvatslom saboru izazove visok stupanj iritacije kod zastupnika Branka Bačića. Nije mi žao. Žao mi je samo što mi pravila Poslovnika ne daju dovoljno prostora za dostojan odgovor, kaže saborska zastupnica Dalija Orešković.

A evo nekoliko natuknica iz govora zbog kojeg se toliko uskomešao, kao i nekoliko natuknica koje u zadanih 5 min nisam stigla izgovoriti, navodi na Facebooku:

Zoran Milanović i Andrej Plenković ne sukreiraju vanjsku politiku niti rad sigurnosno obavještajnih službi kao što bi to po Ustavu trebali, već sukreiraju mentalitet koji stvara korupciju i prihvaća ju kao da je korupcija nešto normalno. Pri tome Andrej Plenković predstavlja stranku u kojoj je korupcija vezivno tkivo, zajednički nazivnik i znak raspoznavanja, a Zoran Milanović predstavlja samog sebe, kanekog tko je s korupcijom u suživotu. U takozvanoj mirnoj kohabitaciji.

Od samog postanka država nam je koruptivno skrojena. Zbog 30 godina koruptivnog upravljanja prijeti joj potpuni kolaps.

Kreatori korupcije su velike političke stranke koje su izgradile postojeći sustav i teritorijalni ustroj razmrvljen u prekomjernom broju županija, gradova i općina te izmišljenih i nepotrebnih državnih i drugih javnopravnih tijela koja služe za zbrinjavanje isluženih stranačkih kadrova i kao bankomat za stranačke i druge privatne financijske interese

Otkako je Hrvatska nastala u njoj je politička partija koja je na vlasti, a zapravo njezin trenutni šef, glavni faktor koji sve definira, sve određuje i o svemu odlučuje. On je ta mjera i mjerilo svih stvari. Je li partija crvene ili plave boje, razlika je u nijansama, ali ne i u suštini.

Glavni protagonisti opstanaka koruptivne Hrvatske su šefovi velikih političkih stranaka. Bilo sadašnji, ili bivši. Neovisno o tome jesu li sami sudjelovali u konkretnim koruptivnim radnjama, njihov je koruptivni krimen u tome što ne dopuštaju da se Hrvatska na bilo koji način mijenja.

Korupcija je sustav u kojim predsjednik države u svom javnom djelovanju veću počast odaje svečanim sjednicama političkih stranaka, poput one povodom obilježavanja 30 godina SDPa, uz poruku kako bi se na isti način odazvao i svečanoj sjednici HDZa, nego Hrvatskom saboru, na čiju konstituirajuću sjednicu nije došao. Normalno, rekli bi neki, za one kojima je partija važnija, veća i iznad državnih institucija.

Korupcija je sustav u kojem predsjednik države smatra da nam u Ustavnom sudu nisu potrebni vrsni pravnici i ustavnopravni stručnjaci, već to mogu biti i isluženi stranački vojnici. Normalno, rekli bi oni po kojima je zadaća Ustavnog suda zaštita dnevnopolitičkih interesa partije na vlasti, bilo crvene ili plave, a ne skrb o ustavnim vrednotama i temeljnim pravima i slobodama građana.

Korupcija je sustav u kojem predsjednik države omalovažava jednog ministra zbog ni po čemu osobitog, ali i ni po čemu lošeg životopisa, no ne proziva ga zbog suspektnih odluka i pretjerano bliskih veza s korupcijom koja se odigravala u prostorijama jednog ilegalnog Kluba. Normalno, rekli bi oni koji su i sami bili posjetitelji tog istog ilegalnog, zbog korupcije notornog Kluba.

Korupcija je sustav u kojem Vlada izradu nove nacionalne strategije razvoja povjerava stranim konzultantima među kojima su i oni koje će hrvatski građani pamtiti kao vječne uzdanice koruptivnih interesa članova Borga, za što će se odabranim konzultantima isplatiti preko 30 milijuna kuna, iako o tome osim same Vlade nitko u hrvatskoj politici, u nadležnim institucijama gotovo nikakvih informacija nema. Ni predsjednik države nema previše vremena preispitivati zašto će smjer hrvatske budućnosti kreirati skupo plaćeni Borgovci i strani konzultanti umjesto naših instituta, naših znanstvenika, naše pameti i naših stvaralačkih potencijala, normalno, jer je previše zaokupljen progonom narikača i kritičara vlastite političke biti.

Korupcija počinje tamo gdje vlast ne dopušta da joj se postave pitanja, niti na postavljena pitanja daje potpune i vjerodostojne odgovore, tamo gdje politički moćnici stvaraju kult vlastite nedodirljivosti i mit da je onima koji su na vrhu dopušteno ono što običnim građanima nije. U načinu na koji vide sami sebe, svoj položaj i društveno političku moć, predsjednik države i predsjednik Vlade su pretjerano slični.

Jedan mudri kardinal je rekao da kritizirati papu ne znači biti protiv njega. Kritike zabole kada su izrečene iz zle namjere i zločestoće. Ali kritike kojima je svrha ispravljanje nepravdi i kontrola vlasti, trebalo bi razmotriti.

U pravu je Papa Frane kada kaže da se grijeh oprašta, ali da korupcija ne može oprostiti. Koruptivnu vlast u hrvatskoj izabralo je oko 16 posto naših birača. Navodno demokršćani orijentiranih. Slobodno mogu zaključiti da su to suučesnici postojećeg koruptivnog stanja Pitanje je, može li se oprostiti njima?

Komentiraj

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *