ČUDO NEVIĐENO: Selo u kojem je župa vlasnik crkve, općina groblja – sve ostalo je državno!

Krndija, nekad bogato, veliko i napredno selo s njemačkim stanovništvom, čiji je prvi progon od strane partizanskih vlasti počeo još 11. svibnja 1944., pretvoreno je u logor za Folksdojčere, čija je imovina nacionalizirana, a u prazne kuće naseljavani su kolonisti.

Danas je to seoce na izdisaju, s tek 50-ak duša, ali i nevjerojatnim presedanom – selo je državno, cijelo je u vlasništvu Republike Hrvatske!

Niti nakon te poslijeratne nepravde nanesene Krndiji država se do danas nije skinula s vlasništva nad zemljištem, kućama, piše Glas Slavonije… Zbog toga nitko od seljana ne može tu ništa graditi, ulagati, prodavati, kupovati, nasljeđivati… jer nije vlasnik onoga u čemu i na čemu živi. Tako žitelji Krndije nemaju osnovno pravo što ga i Ustav jamči – pravo na dom?! Selo danas doslovce puca po šavovima; novogradnje nema jer svi i dandanas žive u starim, “švapskim” kućama, među kojima ima i onih s početka 20. st., pa i s inicijalima nekadašnjih vlasnika, a danas ih je ukupno 22.

Nema škole, prodavaonice, društvenog života, prilike za posao osim obližnje farme… U ovim okolnostima nema budućnosti. A, kakve li ironije, selo je okruženo plodnom crnicom, na križanju je putova za Đakovo, Osijek, Našice… Njen “atar” je velik – od Gorjana do Potnjana, Bračevaca…

“Okolo je čak 2.000 hektara obradive zemlje, no što nama, Krndijašima, to vrijedi kada ništa nije naše – ogorčen je seljanin Ilija Bošković, koji je u kući što je građena još 1948. Stoga Općina Punitovci odašilje apel državi, Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), da napokon riješi vlasnički čvor Krndije – prepusti vlasništvo nad tamošnjim kućama i zemljom Općini, a ona potom izda vlasničke listove Krndijašima i tako selu da priliku za novi život.

“Ti ljudi to zaslužuju. Potrebno je da bar 20 godina prebivaju na tim adresama kako bi stekli pravo da se uopće nešto pokrene, a taj su preduvjet ondje svi odavno ostvarili”,  kaže načelnica Punitovaca Jasna Matković. Dodaje, inicijativa za budućnost Krndije pokretana je i za prošlog mandata, pri DUUDI-jevom prethodniku AUDIO-u, no ništa. Odgovora državne administracije jednostavno za Krndiju nema!

“A zbog svega, zbog nemogućnosti ulaganja, gradnje novoga, dogradnje…, jer ništa nije njihovo, Krndijašima se te stare kuće ruše na glavu! Ondje ljudi, zbog svega, dosad nisu imali pravo ni na svoj mjesni odbor pa pripadaju MO-u Punitovci”, upozorava Matković.

Nastavlja, samo crkva i groblje imaju vlasnika – Župu i Općinu, sve ostalo je državno! “Već smo u niz navrata pokušavali doći do DUUDI-ja, no uzalud. Ne dopušta nam se da preuzmemo išta, iako je i katastarska izmjera prošla”, kaže Matković.

U Krndiji je ostao samo onaj tko nije imao šansu za dalje, za bolji život; zaposlenost je na niskoj razini, a ostvaruje se na obližnjoj farmi, dok je većina na “socijali”. Djece je desetak, a selo danas ima i cestu. Velika crkva svojevremeno je obnovljena zauzimanjem i prilozima nekadašnjeg njemačkog stanovništva. Uz nju je dječje igralište, no uglavnom je prazno, u tišini, pa i to simbolično govori o životu u selu danas. “I iz Krndije idu van u potrazi za poslom i boljim životom. Imaju čak i jednog studenta, čije je školovanje financiralo cijelo mjesto”, kaže Matković.

“Osim postojećih kuća, u selu ima 80 placeva, no ispada da nema ni jedne kuće, ni jedne parcele. Rješenje je da država vlasništvo prepusti lokalnoj zajednici. Išli smo i na sud zbog parcela, imamo svi papir da smo prvootkupnici, da nam država da otkup ili zakup na više godina. Ma, treba pritisnuti DUUDI!”, drži Bošković.

I ponovno naša stvarnost, u kojoj je sve tako složeno i zamršeno, a sve je, zapravo, rješivo – jedinim potezom pera.

Načelnica Jasna Matković kaže da bi, kada bi država riješila vlasništvo u Krndiji, to selo bilo idealno za stambeno zbrinjavanje mladih obitelji jer prostora za parceliranje je ondje na svakom koraku. “U Krndiji je tako mirno, spokojno, idealno za mlade obitelji. Išli smo i na to da Općina ondje riješi vrtić, da i to bude plus za doseljavanje mladih obitelji, no ostane li država pri svome, sve pada u vodu. Nitko neće ni gospodarski ulagati u to područje u ovakvim vlasničkim odnosima”, kaže Matković. “Ne biste vjerovali koliko je zainteresiranih starosjedilaca koji bi se vratili i gradili, ali ne mogu ništa”, dodaje Ilija Bošković.

“S obzirom na to da se država zasad oglušuje o naše zahtjeve da se riješi problem sela Krndije, Općina će o svemu izvijestiti Ured Europske komisije u RH. U ovim okolnostima, tim ljudima uskraćuje se osnovno pravo na dom. Jer, kako da ga ostvare ako ništa ne može vlasnički glasiti na njih?!”, kaže načelnica Jasna Matković.

Općina Punitovci odašilje apel državi, Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), da napokon riješi vlasnički čvor Krndije – prepusti vlasništvo nad tamošnjim kućama i zemljom Općini, a ona potom izda vlasničke listove Krndijašima, i tako selu da priliku za novi život.