ČOVJEČANSTVO U STRAHU: I Sunce umire – srećom nestaje polako
Bez njegove svjetlosti i topline ne bi bilo života na našem planetu. Sunce pokreće vrijeme, godišnja doba, oceanske struje, klimu… Zemljin klimatski sustav potpuno ovisi o Suncu.
Atmosfera i površina Zemlje apsorbiraju oko 70 posto dolaznog zračenja, a 30 posto reflektira se natrag u svemir. Na Zemlju neprestano udara 173.000 teravata, ili trilijuna vata Sunčeve energije. Kolika je to snaga najbolje pokazuje kako je to više od deset tisuća puta ukupne potrošnje energije u svijetu. Znamo, ona je potpuno obnovljiva. Naravno, za vrijeme trajanja Sunca. A ono, ima li vijek trajanja? Je li ono nova prijetnja čovječanstvu? Ako pojava solarne oluje u dodiru sa Zemljom može izazvati smetnje radijskim i GPS signalima, pa čak i izazvati da cijela komunikacijska mreža na Zemlji prestane raditi, što tek mogu učiniti druge promjene vezane uz život Sunca?
Znanstvenici se trude dati odgovore na ta i mnoga druga pitanja na tragu one glasovitog grčkog filozofa Heraklita, koji reče: “Sunce je svakoga dana novo.” I baš to što je ono svakoga dana novo, znanstvenici su sve zabrinutiji, a neki od njih, koji godinama prate Sunčeve aktivnosti, nisu ni optimisti. Jednostavno rečeno, Sunce je svakoga dana sve toplije i po mnogim znanstvenicima postaje prejako.
U posljednje vrijeme znanstvenici koji se bave tom problematikom upozoravaju kako se sa Suncem događa nešto neobično i čudno. Jer, u ovoj, 2022. godini Sunce je erumpiralo u bakljama i koronalnim izbacivanjem mase gotovo svaki dan. Uz to, neke su erupcije bile najmoćnije za koje je uopće sposobna naša zvijezda. Erupcije same po sebi nisu čudne jer one izbijaju redovito u ciklusima koji traju 11 godina, dok Sunce prolazi kroz razdoblja visoke i niske aktivnosti.
APOKALIPTIČNA PRIJETNJA I SIJANJE STRAHA
Ali te su aktivnosti iznenada postale veće nego što je službeno predviđala NASA, a predviđanja su stalno premašivana još od rujna 2020. Podsjetnik je to, tvrde znanstvenici, da je Sunce u fazi znatnog jačanja solarnih aktivnosti, koje bi trebale dostići kulminaciju krajem 2024. ili početkom 2025. godine. “Ne možemo pouzdano predvidjeti solarne cikluse”, rekao je ugledni solarni astrofizičar Michael Wheatland sa Sveučilišta Sydney u Australiji, koji je dodao kako “netočnost u predviđanju nije iznenađujuća.” Međutim, problem bi mogao biti baš u tim iznenađenjima. Znanstvenici se bore s vremenom kako bi dobili odgovore na pitanja što se događa sa Suncem, zašto je tako aktivno i zašto ispaljuje toliko solarnih baklji.
Na kraju – i je li na pomolu apokaliptična prijetnja i kataklizma? Znanstvenici su već potvrdili kako od vremena do vremena zvijezde poput Sunca izbacuju veliku koncentraciju energije. Vjerovali su dugo da je Zemlja sigurna i tvrdilo se kako se sve to događa na mladim i aktivnim zvijezdama. Ali najnovija istraživanja kažu da su i na Suncu moguće takve eksplozije. Mogla bi se i dogoditi i supersnažna eksplozija koju već znanstvenici zovu “superbljesak”. Kad bi se on dogodio, oštetio bi svu elektroniku na planetu. Teško je i zamisliti kada bi se i kako normalizirao život bez komunikacija koje bi doslovce bile zbrisane.
U svojim studijama znanstvenici nude utješne rezultate i tvrdnje kako su ovakvi događaji u svezi sa Suncem rijetki. Juta Notsu, jedan od vodećih autora studije o toj temi, sa svojim je suradnicima zaključio kako da “mlade zvijezde imaju ovakve bljeskove” svakih sedam dana. Sunce, srećom, ne. “Ali postoji neka mogućnost da bismo mogli doživjeti takav događaj u sljedećih 100 godina”, navodi Notsu.
SREĆOM, SUNCE UMIRE POLAKO
A podsjećamo kako se svijet već susretao s posljedicama najjačih Sunčevih erupcija. Jedna iz davne 1859. godine poznata je kao Keringtonov događaj. Tada je struja stresla sve one koji su bili uz telegrafe. Godine 1989. erupcija je na devet sati ostavila sedam milijuna Kanađana bez struje. Sunčeve baklje bile su silno aktivne ove godine, pa su već u veljači onesposobile čak 40 od 49 satelita Starlink, koje je lansirala kompanija Elona Muska.
Sve to govori kako znanstveni autoriteti na ovom području imaju još mnogo posla, jer Sunce je još uvijek velika tajna, posebno sve ono što se nalazi u njegovoj unutrašnjosti. Znanost, znači, ne može s nekom velikom sigurnošću potvrditi kako će se Zemlja moći zaštititi od apokaliptičnih scenarija.
Posljedice Sunčeve aktivnosti već osjećamo i po nesnosnim vrućinama, sušama, požarima. Putujući kroz vrijeme buduće znanstvenici predviđaju da će se uvjeti života kakve danas poznajemo znatno promijeniti. Sve što danas znamo na Zemlji godine 2267. kažu da neće postojati. Sunce neće tako brzo nestati, ali će se njegova jačina pojačavati. Zbog urušavanja njegove jezgre u budućnosti stvorit će se takav višak topline da će izumirati biljni svijet i na kraju ispariti oceani. Sunce će u svom umiranju potpuno uništiti Zemlju, crne su prognoze znanstvenika.
Za deset milijardi godina Sunce umire, nestaju sve zvijezde, svemir je u vječnoj tami. Više se neće rađati nove zvijezde. Života nigdje biti neće. I što nam preostaje da odagnamo tu mračnu sudbu čovječanstva? Možda da se utješimo riječima slavnog slikara Pabla Picassa, koji reče: “Od mrlje se ne može načiniti sunce, niti od sunca mrlju.”