ČOVJEČANSTVO U STRAHU: Hoće li nas na kraju ipak dotući pandemija gladi?!

Čovječanstvo se bori za opstanak dok ga sve moguće nedaće, pa i one smrću prijeteće pandemije, pokušavaju baciti na koljena. A one dolaze, nažalost, gotovo apokaliptično, jedna za drugom.

I dok svijet na sve načine nastoji dobiti bitku s virusom korone, iz znanstvenih, političkih, ekonomskih i drugih centara znanja i moći dolaze sve glasnija upozorenja kako je nakon koronavirusa na vidiku jedan još mnogo opasniji – virus gladi!

Najavljuje se prava pandemija gladi u svijetu, a eksperti iznose podatke kako svijet nikada nije bio suočen s nestašicom hrane kao što je to već sada, u jeku bitke protiv pandemije koronavirusa. A glad, koja je već debelo ispružila svoje ruke smrti, učinit će ljude još ranjivijima za sve moguće druge pandemije. Mnogi će reći kako su ovo već pravi znakovi krhkosti naše civilizacije, o čemu već neko vrijeme govori kolapsologija, nova znanost koja govori o mogućnosti održivog urušavanja svijeta i na kolaps nama poznatih društava.

Ekolog Pablo Servigne, jedan od autora knjige “Kako se sve može urušiti”, ne bez razloga upozorava i podsjeća: “Velika lekcija iz povijesti i ona Jahača apokalipse jest da kuga, rat i glad slijede jedno za drugim. Imamo pandemiju koja bi mogla dovesti do novog šoka – ratove i glad.” A kad je o gladi u svijetu riječ, podatci Svjetske zdravstvene organizacije i UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu već su sada užasavajući, jer više od od 820 milijuna ljudi umire od gladi. Ili, brojčano još snažnije – jedna gladna osoba na njih devet.

REKORDNE SMRTI

I prije pandemije koronavirusa svaki je dan od gladi u svijetu umiralo oko 21.000 ljudi, a razne mjere uvedene zbog pandemije pogubno su već sada utjecale na globalnu ekonomiju. Stali su poljoprivreda, promet, industrija, silno skočila nezaposlenost, milijuni ljudi diljem svijeta ostali su izolirani i crpili financijske rezerve. Zastrašujuće vijesti dolaze iz UN-a, gdje je David Beasley, izvršni direktor Svjetskog programa za hranu (WFP), upozorio da se svijet suočava s “višestrukom gladi biblijskih razmjera”. Ta pandemija gladi mogla bi zahvatiti 821 milijun ljudi, koji je u idućih nekoliko mjeseci u opasnosti od humanitarne katastrofe.

U Globalnom izvješću o krizi hrane 2020., koje je predstavljeno UN-u, nabrojeno je čak 55 zemalja, u kojima je 135 milijuna ljudi suočeno s neuhranjenošću, te da bi, spase li se od koronavirusa, na kraju mogli umrijeti od gladi. Ne dobiju li spomenute zemlje pomoć u sljedeća tri mjeseca, na dan bi moglo umirati i zastrašujućih 300.000 ljudi! Rečeno je i kako u deset tih zemalja već postoji više od milijun ljudi u svakoj od njih koji su na rubu gladi. Zbog posljedica bolesti vezanih uz neuhranjenost i glad oko 896 milijuna ljudi u zemljama u razvoju preživljava s 13 i manje kuna na dan. Od gladi i neuhranjenosti u svijetu umre više ljudi nego od malarije, AIDS-a i tuberkuloze zajedno.

A svjetski analitičari predviđaju da će, ako se ne počne hitno nešto činiti, do 2050. godine u svijetu biti čak 2,5 milijardi gladnih usta. Svemu tome valja dodati kako u grupi zemalja gdje se vode ratovi, primjerice, u Jemenu, ima oko 30 milijuna ljudi koji isključivo ovise o humanitarnoj pomoći. A da bi se osigurala najosnovnija hrana samo za te ljude, u sljedeća tri mjeseca potrebne su dvije milijarde dolara. Užasno zvuči i podatak UNICEF-a kako je oko 1,4 milijuna djece u stalnom riziku da umre od gladi, posebno u Jemenu, Somaliji, Nigeriji i Južnom Sudanu. Čak 66 milijuna osnovnoškolaca u zemljama u razvoju ide gladno u školu.

HUNGER PROJEKT

A od gladi se umire u strašnoj agoniji. Za smrt je potrebno između osam i 12 tjedana. Za to vrijeme tijelo će iskoristiti vlastite mišiće za energiju, uz užasne bolove zbog atrofije mišića, a nakon toga počinjereće “izjedanje” unutarnjih organa. Pandemija gladi izaziva, znači, i smrt u bolovima kakve ne poznaju ni mnoge opasne bolesti. No crne brojke o smrti velikog broja ljudi od gladi mogle bi se donekle ublažiti rezolutnim mjerama UN-a i međunarodnom solidarnošću, kako bi se one koji imaju prisililo da pomažu onima koji nemaju. Jer za pandemiju gladi postoji cjepivo – hrana, koju mnogi bogati bacaju u tonama dok ljudi gladni umiru.

Postoji u svijetu i tzv. Hunger projekt, koji je do sada dao dobre rezultate, a do 2030. pred sebe je postavio 17 razvojnih ciljeva.Glavni su zaustaviti siromaštvo u svim oblicima i zaustaviti glad. Osigurati sigurnu hranu, bolju prehranu i zdrav život za sve ljude svih dobi, kao i pravedno i kvalitetno obrazovanje, te promicati cjeloživotno učenje. Svima osigurati dostupnost vode, pouzdanu i održivu energiju. Postići ravnopravnost spolova, osnažiti žene, jer podatci kažu da bi se, ako bi samo žene koje se bave poljoprivredom imale jednak pristup resursima kao i muškarci, broj gladnih u svijetu mogao smanjiti za čak 150 milijuna!

Naravno, u središtu svega je čovjek – najveća sila protiv gladi. Čovjek koji bi, osobito ako je na vrhu vlasti, morao zatomiti u sebi jednu drugu vrstu gladi – onu za moći i vladavinom nad nemoćnima. Jer valja se prisjetiti engleskog književnika Aldousa Leonarda Huxleya, koji reče: “Isti čovjek može biti tvrdi pesimist prije ručka i uvjereni optimist nakon ručka.”