BURA OKO POMILOVANJA: Trebaju li Perković i Mustač na slobodu? – ovako razmišlja general Sačić

U nas ništa ne može bez bure, bez “za” i “protiv”, a kao “stručnjaci” pojavljuju se razni “znalci”, pa je tako i u slučaju zahtjeva za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koje je u pismu zatražilo nekoliko generala.

General i saborski zastupnik Željo Sačić, iznio je na tu temu svoje mišljenje, kako kaže, više kao pravnik, a manje kao političar.

Evo što Sačić kaže:

Perković je u Njemackoj pravomocno osuđen kao počinitelj najtežih, politički motiviranih zločina, izvršenih na području strane države, na štetu Hrvata, pokojnog Stjepana Đurekovića, političkog disidenata iz bivše SFRJ, na doživotnu kaznu zatvora.

I to mu zasigurno nije bila prva, (moguće, niti zadnja) tadašnja službena zadaća, u vezi uništenja tzv .neprijateljske hrvatske emigracije. Dolaskom Franje Tuđmana (krajem 80- tih, početkom 90- tih) na čelo masovnog hrvatskog pokreta otpora jugoslavenskom unitarizmu i miloševićevskom velikosrbizmu, Perković je “odabrao” stranu (ne ulazim u njegove motive i razloge) i lojalno stao uz Tuđmana, na putu osamostaljenja i uspostave države Hrvatske.

Pružio mu je potrebnu logističku, organizacijsku i sigurnosnu i drugu potporu radi ostvarenja tog milenijskog cilja za hrvatski narod. Hvala Bogu i hrvatskom narodu, taj cilj je postignut, uz hrabru borbu hrvatskih ratnika, i rijeke nevine hrvatske krvi – ostvaren.

Država Hrvatska je uspostavljena, obranjena, oslobođena.. . I sam Perković u tome zasigurno ima svojih zasluga. No, njegovi grijesi iz njegove bivše profesionalne prošlosti, univerzalno kažnjivi ,(prije zastare) sustigli su ga, i osuđen je u drugoj državi, Njemačkoj, na doživotnu robiju, koju sada “odslužuje ” u hrvatskoj kaznionici. Svatko osobno plaća za svoja kaznena zlodjela, a nadležni Sud u svakom konkretnom slučaju ocjenjuje i važe “otegotne i olakšavajuće” okolnosti.

Sad je Perkovićev slučaj, u vezi “pomilovanja” – pravni predmet i pravni odnos samog osuđenika Perkovića, njegovog odvjetničkog tima i nadležne pravosudno, izvršno – sudbene i predstavničke vlasti u Hrvatskoj, koja treba uzeti u obzir sve dosad poznate okolnosti, uz konzultaciju i njemačkih sudbenih tijela, kako bi mogla donijeti pravosnažnu odluku s tim u svezi.

Hoće li se, i u kojoj mjeri, uključiti u sam taj pravni postupak pojedini hrvatski generali ili političar , u obranu Perkovića, njihova je individualna i moralna odluka. Osobno, smatram da (bez javnih ili političkih pritisaka) i tu odluku sada treba prepustiti nadležnoj pravno sudskoj i predstavničkoj vlasti. Sve ostalo je (ili bi bilo) nekorektno prema univerzalnom pojmu pravde i žrtvama Perkovićevih (političkih) zlodjela, pocinjenih u ime bivše države SFRJ, i u ime bivših, nedemokratskih, protuhrvatskih jugo vlasti.

Dakle, mislim da je odlučivanje o ovom odvjetničkom zahtjevu za pomilovanje, upućenom predsjedniku RH, g. Milanoviću, uvažavajući sve okolnosti – preuranjeno.”