BURA OKO NOGOMETA: Može li europski nogomet izbjeći sudbinu europske košarke?
Za veliki broj europskih poklonika nogometa, priča o sada već davnom košarkaškom raskolu između FIBA-e i ULEB-a postala je interesantna onog trenutka kada se u javnosti pojavila jedna druga priča – ona o osnivanju nogometne Superlige.
Izvor: Media servis
Prije dvadeset godina bogati su europski košarkaški klubovi odvojivši se od FIBA-e (Međunarodna košarkaška organizacija) osnovali Euroligu, i priklonili se ULEB-u (Udruženje europskih košarkaških liga). Njihov je rezon bio sljedeći: to će im novo udruživanje donijeti značajno više novca, jer će sada oni sami preuzeti marketinške poslove na velikom tržištu, bez posredništva FIBA-e koja je dobar dio novca zadržavala za sebe.
Čelnik Eurolige Jordi Bertomeu u okrilje nove organizacije doveo je već u njenoj drugoj godini postojanja sve velikane europske košarke. I regionalna košarkaška liga – ABA liga, priključila se ULEB-u, pa je na taj način prvak imao osigurano mjesto u Euroligi. Danas, dvadeset godina kasnije, euroligaški klubovi uglavnom nisu zadovoljni dijelom financijskog kolača koji im donosi igranje u Euroligi, i sve je više onih koji drže da Bertomeu mora otići sa čelnog mjesta ULEB-a.
Istovremeno, Euroliga koju danas igra 18 klubova, priprema teren za konačno zatvaranje natjecanja (poput njenog uzora – NBA lige) koje bi u budućnosti igrala samo odabrana elita europske klupske košarke. Ulaza i izlaza iz takve lige ne bi bilo, što znači da ni prvak ABA lige ne bi više mogao ući u to društvo. Njemu će za koju godinu ULEB ponuditi najvjerojatnije mjesto u Eurokupu, natjecanju ispod Eurolige, kojim rukovodi ista organizacija.
FIBA-ina Liga prvaka ne može konkurirati Euroligi, ali zato može Eurokupu s kojim je približne jakosti. Činjenica da obe organizacije gledaju isključivo svoje interese i pri tome se međusobno inate, postaje jasno zašto košarkaške reprezentacije igraju svoje kvalifikacijske utakmice bez najboljih igrača koji nastupaju u Euroligi. Ukoliko se utakmice Eurolige budu igrale vikendom, a tome stremi ULEB kako bi se izbjegla najgledanija nogometna liga – Liga prvaka, nacionalna bi prvenstva izgubila i ono malo značaja koji im ostavlja klupska elita.
Ne dođe li do skorog dogovora između FIBA-e i ULEB-a oko kalendara svih klupskih i reprezentativnih natjecanja, europskoj se košarci ne piše dobro. Jer teško je živjeti s dvojicom gospodara koji se međusobno inate, pri čemu strada u ovom slučaju sport kojim gospodare. Nakon (za sada) propale priče o osnivanju Superlige, ipak ostaje jedno pitanje: može li europski nogomet izbjeći u budućnosti sudbinu europske košarke, svjedočeći posljedicama njene dvadesetogodišnje rascijepljenosti?