BRANKO VUKŠIĆ: Recept za licemjerje – osuđen spasitelj 14 milijuna života, a nagrađeni zločinci
Iako nisam filmofil, što pak ne znači da ne volim pogledati dobar filmski uradak, seriju ili – napose – dokumentarac, iako se ne odlučujem često na odlazak u kino (naročito ne od trenutka kada efekti i buka djecu nagnu na plač, a starije da začepe uši), nisam izdržao ne otići pogledati „Igre oponašanja“, film koji govori o – istina, jednostrano, kao što je, uostalom, jednostrana većina ispisane povijesti – razbijanju Enigme, sofisticiranu, svakoga dana mijenjanu nacističku šifru.
„Igre oponašanja“ su, čini mi se, drugi film snimljen na tu temu, s daleko boljim glavnim glumcem, odličnim Benedictom Cumberbatchom kao Alanom Mathisonom Turingom, genijalnim engleskim matematičarom, logičarom i pionirom računarske teorije, te – logično – logičnih analiza računarskih procesa. O operaciji Enigma nije se znalo ništa više od pola stoljeća, nije se znalo ništa ni o dešifrantima iz Bletchley Parka, predvođenim Turingom, a još se manje znalo – a i danas se premalo zna – o onima koji su Turingu i ekipi omogućili razbijanje Enigme.
Primjerice poljskim kriptografima, o Nijemcu Hansu Schmidtu koji je na početku tridesetih predao francuskim agentima priručnik za rukovanjem s prvim Enigmama, britanskim, kanadskim, ali i američkim pripadnicima mornarice, koji su, gubeći glave, dolazili u krvavim bitkama do šifrarnika i uređaja. Napisano je o tomu – nakon što je pomalo, u arhivima, otkrivana tajna po tajna, mnogo knjiga. Ali, knjige se, naravno, ne čitaju…
Ni ja vas neću previše gnjaviti Enigmom, te načinom kako je ona razbijana (mnogi su, uostalom, geladli film). Na ovaj me tekst ponukao prošlih nekoliko dana nekoliko puta emitiran film „Igre oponašanja“ na raznim televizijskim programima (nekoliko godina nakon kino premijere), a koji me nagnao na razmišljanje o općeljudskoj gluposti, zatucanosti, isključivosti i licemjerju.
Vjerujem da vam je poznato kako su mnoge nacističke zločince i Britanci, i – naročito – Amerikanci, i Rusi… – nakon 2. svjetskog rata umjesto u zatvor, pred zid ili na vješala, vrbovali u svoje znanstvene timove, pa i onaj za atomsku bombu. No, Turinga, „matematičkog Einsteina“, umjesto da nagrade, umjesto da ga uzvise, umjesto da mu pruže sve mogućnosti kako bi svijet i dalje darivao svojom genijalnošću, Britanci su ga osudili zbog „odnosa s muškarcem“, zbog homoseksualnih sklonosti.
Nisu im smetali nacisti koji su pobili tisuće, stotine tisuća, milijune ljudi, ali im je smetao genijalni homoseksualac. Sramno. Čitava bi se kugla zemaljska trebala zbog toga zacrvenjeti od stida. Turinga su, poštedjevši ga odlaska u zatvor, kemijski kastrirali, te je on 1954., u 41. godini, počinio samoubojstvo cijanidom.
No, nije tu kraj sramotnog ponašanja prema utemeljitelju modernog računarstva (Turingov stroj je, zapravo, prvo računalo) i umjetne inteligencije, znanstveniku koji je najzaslužniji što je 2. svjetski rat skraćen za otprilike dvije godine, što je time spašeno oko 14 milijuna života. Kraljica Elizabeta II. je Turinga AMNESTIRALA (amnestija je, prevedeno s grčkog, zaboravljanje) 59 godina nakon njegove smrti, i to, pritisnuta zahtjevom 12 znanstvenih genijalaca, a među njima je bio i Stephen Hawking. Istina, 2009. premijer Gordon Brown se Turingu ispričao zbog toga što je „grozno tretiran“, ali nisu ni on, ni kraljica, zatražili poništenje presude briljantnog matematičara, kriptografa, oca moderne računalne znanosti.
Naciste koji su ubijali, ili bili zaslužni za ubojstva milijuna ljudi, nisu nikad čak ni osudili, a Turingu, koji je spasio milijune ljudi, koji je spasio ogromne materijalne resurse, nisu bili kadri poništiti proces u kojemu su se naslađivali uglavnom politički, te idioti u represivnim institucijama.
Dakle, licemjerje i vladavina ispod prosječnih nije samo hrvatski izum i praksa. I, trebalo bi Elizabetu II pitati koga je to, zapravo, amnestirala, odnosno, kome je to oprostila; licemjernim britanskim vlastima, i je li AMNESTIJOM željela svijet navesti da zaboravi teror prema Turingu, zbog kojeg je svijet, nije teško za pretpostaviti, zaostao možda i desetljeća u tehnološkom razvoju?!
*Naš uvaženi novinar Branko Vukšić ovaj je tekst objavio na Facebooku pod naslovom: GENIJA KOJI JE SPASIO 14 MILIJUNA ŽIVOTA SU OSUDILI, A NAGRADILI SU ZLOČINCE KOJI SU MILIJUNE LJUDI UBILI.