BRANKO VUKŠIĆ: Ona je Branka Bakšić Mitić, ponos Banije i Hrvatske, a žele ju ugasiti “štakori”

Upoznao sam je mnogo prije potresa na Baniji. U Zagrebu, ispred Bookse, odnosno, u našem kvartovskom parkiću u Martićevoj.

Piše: Branko Vukšić

Nije ispijalo tamo kavu, već je, sa svojim frendicama i frendovima, zajedno s MAJOM SEVER (i njenim samozatajnim mužem Krešom, dobrim Čovjekom, uz kojeg Maja može biti ono što jest), skupljala pomoć za Banijce, na koje je država s predumišljajem zaboravila, a društvo, barem jedan veći dio, zatvaralo pred tom činjenicom oba oka. Misleći; što ne vidim, toga nema.

Na sreću, proradila je savjest odmah nakon potresa.

A “potresa” je na Baniji bilo i prije onog stvarnog, razornog, koji je razotkrio svu bijedu hrvatske politike, neizmjerno količinu nemorala iskazanog u “obnovi” Banije nakon Domovinskog rata, te razmjere korupcije, odnosno, ratnog profiterstva koje amnestiraju i premijer, i predsjednik države, i suci… svi oni koji ne da nisu prst pomakli da se stanje u banijskim selima popravi, da se asfaltiraju ceste i dobije – EJ, “ŽIVIMO” U 21 STOLJEĆU! – struja, već su činili sve da se to ne dogodi. Možda se mogla na Baniji izgraditi neka tvornica, dovesti strani ulagači. Možda se takvom politikom mogla Banija i naseliti mladim obiteljima.

Branka Bakšić Mitić je vidjela da se ništa od toga ne čini. Zasukala je rukave, te se vratila tamo gdje je vlast ljudima rekla laku noć. Svoj je život posvetila pomaganju. Ali ne zato da bi se nju isticalo, već zato da bi drugi mali najnužnije, ono što u svakoj socijalnoj državi – a što je Hrvatska samo na papiru – njeni građani trebaju imati.

Sjećam se i strašnog događaja prije godinu dana, kada su NELJUDI ukrali darove za dio banijske djece. Uskočile su BRANKA i MAJA. Bio je dovoljan jedan poziv, i u našem se parkiću nagomilalo brdo darova za djecu. Trebalo nam je nekoliko sati da ih sklonimo na sigurno mjesto, u predvorje SSSH, a potom su ih volonteri, kojih je uvijek bilo i bit će, odvezli na Baniju.

Branka Bakšić Mitić je i dogradonačelnica Gline. Ali usprkos tome, ona nije lokalna dužnosnica, već šljakerica, NEZAVISNA, SNAŽNA, DOBRA, TRPNA, PRAVEDNA, NEUMORNA… Za sve. Za svakoga.

Ona je doista PONOS BANIJE i PONOS HRVATSKE, što je prije potresa prepoznato, pa je Branka dobila tu nagradu koja bi trebala biti daleko razvikanija od raznih zlatnih statua “popularnosti”. Uostalom, kao što je Miro Lilić kazao: “I mrkva bi bila popularna da je svako dan pola sata pred kamerama!”

U Hrvatskoj su popularni i najveće negativci, ali nisu, naravno, dobri ljudi, ljudi koji se bore za pravdu, ljudi koji se bore da bude svima – a ne samo njima – dobro, ljudi koji se bore za prava drugih, jer se za svoje znaju izboriti sami. Njima je stalo. Oni ne žele biti popularni, već uistinu žele činiti dobro za druge ljude. Ali ne prigodičarski, već je njihov život pomaganje drugima. Tako su sazdani.

Branku Bakšić Mitić je, kada je postala dogradonačelnica Gline, u vazi dočekao – ŠTAKOR. Takvu su joj dobrodošlicu upriličili – rekao bi legendarni Vidra (Marin Držić) u Dundu Maroju – “ljudi nahvao”. Ali Branka Bakšić Mitić nije posustala. Za Baniju je napravila više dobrog – bez pomoći države, bez pomoći lokalnih šerifa – više nego svi političari zajedno.

Bila je lani i kandidatkinja za zastupnicu u Hrvatskom saboru. Imala je iza sebe djela sadržana u fantastičnoj porucu: “PALI SVJETLO, GASI PREDSRASUDE”! Ali, nije prošla. Nije prošla jer je dobra. Nije prošla jer je radila, nije dobra jer su joj svi ljudi, bez obzira na nacionalnost, na vjeru, na spol, na bilo kakvu drugu orijentaciju – isti. No, zna da nisu jednaki. A ona stvarno teži jednakosti. Takvi pak su u Hrvatskoj, dokazuju to i vlasti, ali i situacija u društvu, nepoželji, rekli bi u centralnom komitetu HDZ-a – OPASNI. Srbi pa jednaki, Romi pa jednaki, pederi pa jednaki, lezbe pa jednake, djeca partizana pa jednaka, nehadezeovci pa jednaki… Kakva jednakost, kakvi bakrači.

Jednakost propagirajmo, zbog Europe, a nejednakost prakticirajmo, to je glavni moto.

A protiv toga se bori Branka Bakšić Mitić, koja razvozi pomoć svojim autom, iako su udruzi “Ljudi za ljude” dobri ljudi poklonili jedno vozilo.

Branka Bakšić Mitić je od prve minute nakon prvog potresa na Baniji počela raditi. Sustavno. Uz ljude koji su joj pomagali godinama prije. Ona je stvorila MREŽU DOBROTE, MREŽU LJUDSKOSTI, MALU MREŽU OPĆEG DOBRA. Ona nas potiče da budemo bolji ljudi.

I dok je takvih kakva je BRANKA BAKŠIĆ MITIĆ, nazire se svjetlo, koje nastoje ugasiti mnogi “štakori”.

*Ugledni novinar Branko Vukšić objavio je članak na Facebooku pod naslovom: BRANKA BAKŠIĆ MITIĆ – ONA JE I PONOS Banije I PONOS Hrvatske!

 

Komentiraj