BRANIMIR BUNJAC: Pozdrav “Za dom spremni” je nedvojbeno ustaški – ploče HOS-a da, ali bez toga!

U Hrvatskoj neće biti društvene katarze ni kraja ideološkim sukobima tako dugo dok se HDZ-ov premijer i predsjednica ne pojave na proslavi Dana antifašističke borbe 22. lipnja i Dana pobjede 8. svibnja. Kada konačno smognu hrabrosti za taj državnički čin, tek tada će retorika raznih ekstremista na svim stranama jednom za svagda izgubiti na značaju – iznosi svoje mišljenje Branimir Bunjac, saborski zastupnik Živog zida, koji se, kako sam kaže, uključio u raspravuo HOS-ovoj ploči u Jasenovcu.

Ovo je objava Branimira Bunjca na Facebooku, koju prenosimo u cijelosti:

/PITANJE HOS-ove PLOČE/
Zadnjih tjedana javnost zaokuplja tema skidanja HOS-ove ploče u Jasenovcu.

Pažljivo sam slušao i čitao što govore razne zainteresirane strane, a sad mogu iznijeti i svoj zaključak o toj problematici.

Što se tiče pozdrava „Za dom spremni“ on je nedvojbeno ustaški. Istina je da se u nekim pjesmama ili povijesnim anegdotama spominju riječi „Za dom“ ili „Spremni“, ali nikada kao službeni pozdrav bilo koga ili čega. Taj pozdrav uveo je Ante Pavelić koji je, između ostaloga, i javno iznio da ga je on osobno izmislio, bolje reći sastavio.

Obzirom na to da je NDH bila totalitarna, zločinačka država, a uz to i marionetska, hrvatski narod je u ogromnoj većini s gnušanjem odbacio tu tvorevinu.

Na taj način, kroz antifašističku borbu, Hrvatska je postala dio pobjedničke koalicije i stekla zaslužno mjesto u povijesti civiliziranoga svijeta.

Zato je bilo posve logično, kad je 1990. nastajala samostalna hrvatska država, da se antifašizam kao vrijednost ugradi u Ustav, dok je NDH izričito odbačena.

Međutim, u praksi HDZ nikada nije ispoštovao svoj vlastiti temeljni zakon, čime je doveo u pitanje sam ustavnopravni poredak RH, a s druge strane, dozvolio je da pitanje povijesti postane „rak-rana“ političkoga života.

Pod patronatom HDZ-a antifašistička borba je prešutno marginalizirana i demonizirana. Rušili su se spomenici, omalovažavale žrtve, potican je znanstveni i medijski povijesni revizionizam, pa je bilo samo pitanje vremena kada će u Hrvatskoj nastati ekstremne desničarske skupine, pa čak i političke stranke.

Jedna od njih je bila HSP, koja je otvoreno veličala NDH, a krenula je osnivati i vlastitu stranačku vojsku. HSP je svjesno iskoristio želju mnogih hrvatskih građana da se uključe u pravednu borbu za obranu Domovine kako bi ih instrumentalizirao za vlastite političke ciljeve.

HOS-ovim postrojbama su iz vrha HSP-a nametani ustaški simboli poput slavljenja 10. travnja, pozdrava ZDS, crne boje odjeće, šahovnice s prvim bijelim poljem, imena bojni nazvana su po ustaškim ratnim zločincima, a bilo je i otvorenoga dijeljenja kapa sa slovom U i sl.

Na iskaznicama HOS-a bilo je jasno napisano da se članovi bore za NDH u koju su uključeni Bosna, dijelovi Crne Gore i Vojvodine.

Pritom je najgore od svega bilo to što je u napadnutoj zemlji nastala shizofrena situacija, rijetko viđena u bilo kojoj zemlji, a osobito demokratskoj, da jedna država ima dvije vojske, od kojih je jedna stranačka.

Početkom 1992. činilo se da se stvar raspetljala, kada je HOS integriran u hrvatsku vojsku. Međutim, sve do danas pojedinci inzistiraju da je HOS nekakav izuzetak od HV-a, odvojeno tijelo, a što je najgore, ustrajavaju na zadržavanju krajnje nepotrebne i štetne ustaške simbolike.

Ono što je važno napomenuti, je da su borci HOS-a u pravilu bili na najtežim položajima, a zločini koje su počinili doista se mogu svesti pod nazivnik pojedinačnih izgreda i incidenata. Disciplina je bila dobra, moral vrlo visok i 99% hosovaca zaslužuje jednaka prava i čast kao i svi drugi hrvatski branitelji.

To vam mogu reći iz prve ruke, naime, kao dragovoljac HOS-a.

Međutim, danas, dva desetljeća po završetku Domovinskoga rata došlo je vrijeme da se svi ustaški simboli u cijelosti odbace radi odgovornosti koju imamo za budućnost naše države.

To konkretno znači da na bilo kojoj ploči u Hrvatskoj više ne treba biti pozdrava ZDS, već isključivo službeni simboli hrvatske države i HV-a. Dakle, ploča u Jasenovcu (i bilo gdje drugdje) da, ali bez pozdrava ZDS.

To, između ostaloga, treba učiniti i zato jer Hrvatska kao demokratska država ne može imati dvije vojske, ne smije dozvoliti da se vojska politizira, a ponajmanje smije dozvoliti da bivši ratni veterani prijete legalno izabranoj vlasti, čija god bila.

Međutim, valja naglasiti da će se ovakve situacije ponavljati tako dugo dok HDZ ne odluči zaključiti stvar sa Drugim svjetskim ratom. Ivo Sanader je svojedobno zaključio Domovinski rat uvođenjem Srba u vladu, ali pitanje Drugoga svjetskoga rata još uvijek stoji otvoreno.

Vrlo je bitno smoći hrabrosti i jasno reći da antifašizam i komunizam nisu jedno te isto.

Komunizam je zlo, o tome nema dileme, ali antifašističku borbu Crvene armije cijeli svijet doživljava kao pozitivnu, i o tome nema dvojbe ni u SAD ni u Njemačkoj niti bilo gdje drugdje. Dok sve zemlje svijeta sudjeluju u proslavi 8. svibnja kao Dana pobjede, jedino Hrvatska to ne čini, iako bi mi, po svome doprinosu antifašističkoj borbi, trebali stajati u prvom redu.

U Hrvatskoj neće biti društvene katarze ni kraja ideološkim sukobima tako dugo dok se HDZ-ov premijer i predsjednica ne pojave na proslavi Dana antifašističke borbe 22. lipnja i Dana pobjede 8. svibnja. Kada konačno smognu hrabrosti za taj državnički čin, tek tada će retorika raznih ekstremista na svim stranama jednom za svagda izgubiti na značaju.

Tek kada se to učini povijest će prestati biti društveni teret, i bit će prepuštena onome kome pripada, a to su znanstvenici i njihova publika. Hrvatska će se moći okrenuti budućnosti i rješavati ono što je već odavno trebalo biti prioritet, a to su egzinstencijalna pitanja, pitanje gospodarstva, demografska obnova i uspostava pravne države.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/BBunjac/posts/2026280870933029″ bottom=”30″]