BIVŠI ZATVORENIK O REMETINCU: Tamo je pakao, za nuždu dobiješ i stolac s rupom a “mirisi” se šire

Iz zatvora je nakon 13 mjeseci izašao I. V. koji je bio osuđen za kazneno djelo krivotvorenja isprave od prije desetak godina i sada je, kaže, platio svoj dug.

Međutim, ispričao je o jadu i bijedi u Remetincu, gdje je zatvor prenapućen i gdje mnogo toga nedostaje za iole normalan život čovjeka, pa makar on bio i u zatvoru. “U Remetincu sam bio mjesec dana. Tamo je pakao. Pakao! Od hrane koja je takva da je ne bi ni pas pojeo, nehigijene u sobama i ostalim prostorijama… Posteljinu peru valjda jednom u šest mjeseci”, ispričao je za DNEVNIK.hr.

“Zatvor je prepun. Sobe od dvadesetak kvadrata pune su kreveta na kat, u sobama boravi šest do osam zatvorenika. Na sredini sobe je drveni stol s dvije klupe za kojim može sjediti ukupno četvero ljudi. Dok jedni jedu za stolom, drugi jedu ili na krevetu ili čekaju da ovi prvi pojedu pa sjednu za stol”, opisao je I. V. koji navodi kako bi svaki zatvorenik trebao imati svoja četiri kvadrata.

“U sobi je i čučavac, od neka četiri kvadrata. Ako netko ne može na čučavac, dobije drvenu stolicu s rupom na sredini i sjedi na njoj, iznad čučavca. Vrata prema sobi i ostalim zatvorenicima takva su da se svi ‘mirisi’ osjete u sobi”, dodaje.

Nakon Remetinca premješten u poluotvorenu kaznionicu u Vukomercu, potom u Turopolju. “Razlika između tih zatvora je ogromna. U Turopolju imate velike plastenike, zatvorenici uzgajaju povrće i rade od jutra do noći. Mjesečno im za taj posao na račun sjeda naknada od nekih 700 kuna”, objašnjava, te nastavlja:

“Tijekom vremena koje sam proveo u Turopolju došlo je više zatvorenika iz Remetinca, pogotovo mladih. Oni se po dolasku ne mogu načuditi kako je u Turopolju drugačije i koliko prostora ima”.

Pisao je i ministru hrvatskih branitelja i potpredsjedniku Vlade Tomi Medvedu jer je, kaže, i sam branitelj invalid. “U Turopolju je desetak branitelja invalida, no prema njima nema milosti, rade teško fizički”, dodaje.

Zatvorski su čuvari jedini ljudi koji se odnose prema zatvorenicima kao prema ljudima, kaže. “Ostali vas tapšaju po ramenima i onda napišu najgore o vama kad idete na sud za prijevremeni otpust. To je strašno, ljudi osam mjeseci nisu bili vani na vikendu, kao ni ja. I kad nije bilo korone nisu nas puštali nikamo”, rekao je I. V.

O uvjetima u kojima su zatvorenici smješteni u Remetincu službeni smo upit postali Ministarstvu pravosuđa. Njihov odgovor objavit ćemo kad ga dobijemo.