BIO JE KANDIDAT ZA ŠEFA HDZ-A: Čudim se svakom od 97 tisuća koji su glasali za Karamarka – ja sam ga jedini rušio

Ivica Jurjević, koji se pokušao natjecati za mjesto predsjednika HDZ-a, putem otvorenog pisma oglasio se javnosti.

Njegovo pismo u nastavku prenosimo u cijelosti.

“JEDINI SAM RUŠIO TOMISLAVA KARAMARKA

Moram kazati da mi je i dalje  čast biti član HDZ-a, a kako i ne bih kad sam neprekidno član dvadeset i sedam godina.

Uvijek sam se bavio politikom, moja petorka u socijalizmu je imala veliku čast da ruši Jugoslaviju. Bila je to grupa revnih Katolika.

Svi smo skupa radosno dočekali Tuđmana. Danas je dvadeset sedam godina.

Ponavljam koja li je to osobna čast. Bio sam najmlađi član to stalno ističem, što hoće kazati da potječem iz nepotkupljive, katoličke i domoljubne obitelji.

I dan danas sam vjeran član. Želim HDZ-u oporavak.

Znamo da je teško poslije ovog pada u blato. Ali HDZ-a ima čestite članove. Oni će i sada kao i uvijek spasiti HDZ-u.

Ja sam to učinio i nešto prije, Bog mi je dao snage da se kao potencijalni kandidat suprostavim Tomislavu Karamarku.

Ali snage unutar HDZ-a, nisu mi dale za pravo.

Ja danas ne likujem, ne pravim se važan, ali se mora priznati da sam bio u pravu.

Nisam bio važan, važno je bilo s političkog trona skinuti Tomislava Karamarka.

Sada se svi ustaju protiv, po lomljenom stablu svi gaze.

Moj angažman je bio čestit, sa argumentima i etinošću u političkom djelovanju doći do čistoće kakva je HDZ-u neminovna.

Moram to kazati i orbi et urbi da sam načinio veliko djelo.

Pokazao sam svakom čestitom HADEZEOVCU, da kad nešto ne valja, da treba imati snage prokazati.

Moja kampanja, koliko god je bila kratka , ali je pokazala pravičnost mojih stavova.

Čude me stavovi i devedeset sedam tisuća glasača HDZ-a za Tomislava Karamarka.

Uvijek i iznova se čudim tim ljudima. Molim Zdravo Mariju, da im pomogne da se vrate na pravi put.

Hrvatska javnosti i članstvo HDZ-a, načinimo sve da dobijemo pravu osobu na čelu HDZ-e.

Neka peti put Bog pomogne.

Mogu misliti kako je danas čitavoj sviti ljudi koja je do jučer pljeskala Tomislavu Karamarku. Nije lako Raspudiću,Ivkošiću, Ivi Puljiz Šego i mnogim drugima, gotovo do jučer u podne su ga kovali u nebo.

Nije lako ni mojim hadezovcima: Brkiću, Reineru, Mikuliću, Milinoviću, Putici, Butkoviću, Tolušiću, i rijekama drugih, prije samo petnajst dana dvorane su se orile od njihovog pljeska.

Sada slijedi vrijeme iskajavanja, to je najodličniji kršćanski čin.

Valja za to imati snage”, zaključuje se u pismu koje potpisuje Jurjević.