BENČIĆ O OBNOVI: Trebat će nam 200 i više godina da ovim tempom sve završimo

Na N1 televiziji gostovača je saborska zastupnica platforme Možemo!, Sandra Benčić, koja je među ostalim govorila o obnovi i donošenju izmjena Zakona o obnovi.

“Sedmi mjesec prošle godine nije bilo zakona, mi smo bili opcija koja je od potresa zahtijevala da se donese zakonski okvir, tražili mo izvanredu sjednicu i uspjeli smih natjerati da se ona održi. U devetom mjesecu se zakon izglasavao. Tada smo upozoravali, ne samo kroz raspravu nego i amandmane i molili smo ih da ne rade to da je 10 institucija uključeno za obnovu jednog objekta. Predlagali smo da se napravi jedna institucija koja će nadgledati sve, nikako nisu htjeli prihvatiti taj argument, danas, godinu dana kasnije vide da je upravo problem u tome da ima previše aktera

Mi smo se zalagali za pristup da ako znamo koliko imamo crvenih i žutih zgrada, pitanej je javnog inetresa da se one obnove, ne trebamo pitati vlasnike, ne trebamo imati 100 posto suglasnosti, to je pitanje sigurnosti. Po nama, zapravo i u tom smjeru će i ići naši prijedlozi, obnova se treba donositi na temelju plana, ne trrbaju postojati posebni zakoni, dokumenatcija, ne treba nas zanimati jesu li oni u tom trenutku živjeli u toj zgradi, mi obnavljamo stambeni fond i dižemo na razinu protupotesne sigurnosti”, objasnila je za N1 Benčić.

“Onima, koji kreću u samoobnovu, treba omogućiti beskamatne kredite”

Govorila je i o neiskorištavanju sredstava iz Fonda za obnovu:

“Mi imamo dva izbora, ili ćemo sami platiti ili ćemo u slučaju da ima nekih nepravilnosti dio tog novca vratiti. Nema trećeg. Isplati li se nama više uzeti dio tog novca pa vratiti dio ako ima nepravilnosti, nego sve sami financirati? To je lažna dilema, mislim da se tu radi o nekim drugim stvarima. Ovo nije klasičan novac iz EU fondova, ovo je novac za sanaciju. Međutim, država je trebala odmah uložiti sve resurse. Mi smo u 6 mjeseci morali napraviti sve što možemo da napravimo projektnu dokumentaciju i povući dio novca. Sko to nismo mogli mogli smo dio novca uložiti u projektnu dokumentaciju pa bismo dio zgrada obnovili. Ako ne dobijemo produljenje, mi nećemo uspjeti realizirati neki značajniji dio tih sredstava. Ni novac od države i grada za privatne objekte se ne troši.

Problem je u tome što ljudi, koji podnose zahtjeve za obnovu, ne dobivaju na vrijeme rješenja, ljudi koji podnose zahtjeve za rušenje, ne dobivaju rješenja. Ta rušenja smo mogli riješiti po postojećim zakonskim rješenjima. To smo mogli riješiti u prvih mjesec dana. Mogli su otići građevinki inspektori i reći da nešto nije za obnovu, i nareiti rušenje, oni to mogu”.

Rekla je i kako na razini Grada Zagreba treba mogućnost donošenja mjera i plana obnove za svaki grad zasebno i dabi se tako mogli donijeti planovi za čitave blokove, a ne za objekt po objekt. Kaže kako bi se tako mogli revitalizirati cijeli blokovi zgrada, manje bi bilo prometnih problema jer bi se zatvarao samo jedan blok, a ne deset ulica odjednom, a bolje bi se moglo i upravljati statikom. Naposljetku, takav pristup omogućio bi i puno bolju poziciju u pregovaranju s izvođačima i jeftiniju cijenu radova.

“Oni moraju odustati od toga da je ministarsto nadležno za izdavanje rješenja o obnovi. Po meni bi trebali zauzeti taj pristup da ne ovise o privatnoj inicijativi da idemo zakonski u obnovu crvenih i zelenih, da se rade planovi s jedinicama lokalne samouprave i da se definiraju prioriteti za tu godinu i najvažnije, da se svim građanima koji idu u samoobnovu, preko HBOR-a omogući dobivanje beskamatnih ili vrlo niskokamatnih kreditnih linija koje služe samoza obnovu i koje se zatvaraju i refundiraju sredstvima države i grada kada se radovi završe. Mi bi tako ubrzali obnovu i tako bismo mogli vidjeti koji su troškovi opravdani ili ne. I onda bismo mogli reći da država i grad pokivaju 80%, no imali ste neke nepredviđene troškove, to ćete riješiti kreditom. Ovim tempom trebat će nam 200 i nešto godina da završimo obnovu”, veli.

“Treba nam leadership, treba nam vodstvo u tome, ne možemo sve prepuštati birokratskim procedurama u kojima se građani nađu na svoju inicijativu. Mi moram odlučiti da idemo u obnovu i Banije i Zagreba i Zagrebačkog prstena i da ej to posao stoljeća i oko njega možemo stvarati novu ekonomiju s novim poslovima.

Rekla bih i jednu bitnu stvar za Baniju, tamo su problemi nelegalne zgrade. Moramo reći da nije sad trenutak, ako je država 30 godina puštala da grade nelegalno pa kako je sada vrijeme da im kažemo ‘ništa, vama kuća nije legalna, ostali ste beskućnik’ ili ćemo obnoviti i legalizirati kuće”.