BELJAK O TUĐMANU: “Ukupna ocjena minus dva, dakle prolazno, ali jedva!”
U povodu 100. obljetnice rođenja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana mnogi su iznijeli svoje mišljenje o njemu kao čovjeku i državniku.
Na Facebooku se oglasio čelnik HSS-a i saborski zastupnik Krešo Beljak, koji mu je dao jedva prolaznu ocjenu, i sve pojasbio:
[UKUPNA OCJENA MINUS DVA, DAKLE PROLAZNO, ALI JEDVA]
Na današnji dan prije 100 godina rođen je Franjo Tuđman, partizanski prvoborac iz 1941., general major JNA, predsjednik fudbalskog kluba Partizan iz Beograda, te kasnije prvi predsjednik Hrvatske.
Glasove stotina tisuća naivaca dobio je obećanjima o “hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu” i sličnim floskulama koje su “progutali” mnogi, pa iskreno i ja osobno.
Iako nisam nikad glasao za njega niti za HDZ, priznajem da bih to naivno napravio 1990, ali sam bio na služenju vojnog roka pa nisam mogao.
Kako svaka osoba ima i pozitivnih i negativnih strana, tako ima i on. To što je bio antifašist i partizan, te se borio protiv ustaša u drugom svjetskom ratu i to što je devedesetih kao predsjednik države bio na čelu obrane i kasnije oslobođenja domovine, svakako će mu ostati zapisano kao pozitivno u povijesti.
A to što je ozakonio privatizacijsku pljačku, što je s Miloševićem trgovao teritorijima naše i susjednih zemalja, što je stvorio 200 tajkuna, napravio čistku u pravosudnom sustavu, gasio slobode medija kao pravi diktator, proganjao političke suparnike i stranke (HSS mu je posebno bio na piku), mijenjao imena sportskih klubova, nije dopuštao procesiuranje hrvatskih ratnih zločinaca koji su bacili ljagu na ostalih 99% poštenih branitelja itd., svakako je vrlo negativno.
Ali to što je svojom katastrofalnom međunarodnom i domaćom politikom nakon 1995. doveo Hrvatsku na rub međunarodnih sankcija, te tako zaustavio put naše države prema EU i ostalim međunarodnim institucijama, a samog sebe doveo na korak do Haaške optužnice i zatvora (u čemu je i nas i njega spasila smrt), ipak je ključno za moju osobnu zaključnu ocjenu njegovog političkog puta.
Dakle, uz uvažavanje drugačijih mišljenja, uz opasku da sam možda subjektivan jer pamtim svaki njegov potez od 1990. do njegove smrti, dopuštam si dati mu ocjenu -2.
Minus dva, dakle, prolazno, ali “na knap”. Da se po njemu nazive zagrebačka zračna luka, svakako nije zaslužio. Osim ako je bio u pitanju sarkazam, pa je ljudima koji zauvijek napuštaju Hrvatsku, zadnje što vide u svojoj domovini upravo ime čovjeka koji je zaslužan za politiku koja ih je dovela do toga da moraju iseliti.