BANGOURA NAKON POTRESA: Pohlepa, pohlepa i opet pohlepa najveći je naš grijeh

Gotovo dva dana mi je trebalo da skupim misli nakon svega. Moj Zagreb, ulice mog djetinjstva, ulice moga grada, moji sugrađani na cesti, promrzli, uplašeni…a ja…gledam sve to, gledam svoje kćeri, svoju ženu, umotane u deke, iza kuće …svoje susjede… i paralelno kao u nekom snu pokušavam rješavati novonastale probleme, a zapravo… neke druge misli mi prolaze glavom.

Piše tako u svojoj emotivnoj poruci na Facebooku, nakon potresa, Hamed Bangoura, nekada poznati tv voditelj, a danas uspješni gospodarstvenik, a potom nastavlja:

U jednom trenutku ispod mojih nogu gmiže neka mala, ali užasno čudna gusjenica, za njom mrav… Gledam u tu scenu i sam onako za sebe i sebi u bradu govorim: “Samo ste mi vi još trebali ovdje sada gmizati.”
Nisam niti izgovorio do kraja, a kreće trenutak koji će promijeniti moj život zauvijek. Kreće drugi udar.

Zemlja pod mojim nogama, na otvorenom trese se ponovno…Osjećaj nemoći i čekanje da se zemlja otvori… Osjećaj nemoći koji svakoga dana pored nas, većinom bahatih, bezobraznih, bezosjećajnih i nadasve pohlepnih ljudi, osjećaju upravo te male i krhke životinjice koje su netom prije prošle ispod mojih nogu i mole se da ih u svojoj “nadmoći” nehotično ili namjerno ne zgazimo i oduzmemo im prema našem sudu, njihov mali mizerni život koji tisućljećima pokušavaju živjeti u skladu s nama, velikim i bahatim “vlasnicima” njihovih života i njihovih “kuća” koje vrijedno grade u prirodi, na i u zemlji koju smo si mi, bahati i pohlepni ljudi prisvojili i mislimo da smo gospodari svega. E nismo…

Jučer nam je netko, koga neki zovu Bogom, neki energijom, neki prirodnim fenomenom, neki ljubavlju, poslao jasnu poruku. Ne samo jučer. Već godinama, a sada i danima, mjesecima nam je šalje, ali mi ne slušamo. Ne znamo i ne želimo čuti, jer ne događa se to nama, događa se drugima, daleko od nas. I tajfuni, i oluje i potresi…Kada nas nešto od svega toga i pogodi, mi i opet nastavljamo po starom. Mi žalimo na daljinu za svima koje pogodi neka nesreća, ali ostajemo bahati i pohlepni. Normalno nam je ubiti mrava, zgaziti gusjenicu, moljca, a i čovjeku nam nije strano nauditi.

Mali u svojoj mržnji, strahu od drugačijeg i sigurnosti u svoju nadmoć nad slabijima. Sada je svemu tome kraj, barem što se mene tiče je kraj. Jučer, a mislio sam da sam i prije dovoljno osviješten, netko od njih mi je poslao svu ljubav, a ne kaznu ovog svijeta. Ostavio mi je na životu moje najmilije, moje prijatelje, poznate i nepoznate sugrađane i podario nam novu šansu za životom. No, još su tu. Vraćaju nam za sva zla koja smo učinili i činimo planeti koju su nam podarili da nam bude dom. Ne samo nama, već svim bićima. I travi, i mojoj trešnji u vrtu, i maloj gusjenici, mravu, ribi u moru, ptici u letu..

Jasno nam priroda, energija, ljubav ili Bog govori i ukazuje na to od prvoga dana. Uzimajte iz moje utrobe, vrtova, iz zraka onoliko koliko vam je potrebno. Budite umjereni, jer za sve vas ima dovoljno. Za sva bića, a ne samo za vas ljude. Budite umjereni, poštujte to što smo vam podarili, čuvajte, poštujte to i ne gomilajte bogatstva koja su vam dana samo za sebe.

Samo sekunda je dovoljna da vam sve to oduzmemo kao što smo vam i dali, a ionako ih nećete ponijeti sa sobom u grob, jer umrijeti morate. Pohlepa, pohlepa i opet pohlepa najveći je naš grijeh. Iz njega proizlaze sve naše devijacije. Zato od jučer imamo izbor. Suživot i poštovanje. Prvo prema ovoj planeti, a zatim i prema svima s kojima imamo privilegiju i čast da je dijelimo. Jučerašnji događaj je u mnogima od nas probudio ono najljepše što smo potisnuli u sebe. Bez obzira na to što nam se dogodilo, budimo ponosni, zahvalimo se na životu, skupimo se i zajedno pokažimo toj istoj prirodi, energiji, ljubavi ili Bogu, da smo od jučer svi bolji ljudi.

Trajno bolji ljudi i da su nažalost prve dvije žrtve ovih ugroza, one od virusa korone i od ovog potresa, baš kao i one dvije bebe rođene jučer u trenutku potresa zapravo naša nova šansa i nada i da njihova žrtva u smrti i pri rođenju zapravo daju šansu za novi, bolji, odgovorniji život. Gledam kako pada snijeg, puše vjetar, nova poruka? Da, novi list bijelogi čistog papira što nam ga na zemlju slažu da na njega zapišemo:”Shvatili smo poruku!”

Iskreno saučešće obitelji prve žrtve korona virusa u Hrvatskoj i obitelji djevojčice koja je izgubila borbu za život nakon ovog potresa.

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/hamed.bangoura/posts/10158310752220288″ bottom=”30″]