AKO PUTIN ZATVORI PLINOVOD: Tko bi mogao spašavati EU u isporuci plina?

Tko bi mogao popuniti prazninu ako Rusija obustavi isporuke plina članicama EU-a u slučaju eskalacije krize u Ukrajini? Norveška ne može, a SAD želi isporučiti veće količine. Ali, je li to dovoljno?

Rusija nikada nije koristila plin ili naftu kao političko oružje za ucjenu drugih zemalja ili za ostvarivanje svojih interesa, kažu predstavnici energetskih koncerna i političari zemalja prijateljski nastrojenih prema Moskvi. U sporu oko Ukrajine, međutim, stječe se dojam da je šef Kremlja Vladimir Putin ovu strategiju svojih prethodnika bacio u vodu.

Najveće zapadnoeuropsko skladište plina ruskog koncerna Gazprom, povezanog s ruskom vladom, koje se nalazi u Rehdenu u Donjoj Saskoj, praktično je prazno. Popunjeno je samo šest posto kapaciteta. Ostala skladišta popunjena su sa samo 13 posto – to je povijesno gledano najniža razina plina u europskim spremnicima usred zime, pišu Deutsche Welle.

Njemačka ovisi o ruskom plinu

Nijemci se još ne moraju smrzavati, opskrba električnom energijom nije ograničena – jer su skladišta plina koji isporučuju tvrtke iz Norveške i Nizozemske i dalje popunjena gotovo do pola. No, ako bi Rusija, u slučaju eskalacije ukrajinskog sukoba, potpuno zatvorila dovod plina, onda bi se Europa a posebno Njemačka, suočile s ozbiljnim problemom. Rusija je s udjelom od 55 posto daleko najveći dobavljač plina u Njemačkoj, a slijede Norveška (30 posto) i Nizozemska (13 posto). To jasno pokazuje njemačku ovisnost o ruskom plinu.

Tko bi mogao popuniti prazninu u hitnom slučaju? Norveška je već odbila. Iako, kako je rekao, ne može govoriti u ime energetskih kompanija, norveški premijer Jonas Gahr Støre je tijekom nedavne posjete Njemačkoj industrijskoj i trgovačkoj komori (DIHK) u Berlinu, izjavio: „Koliko ja znam, proizvodnja se trenutno odvija punim kapacitetom. Ako ne bude isporuka iz Rusije, mi ne možemo popuniti prazninu”.

SAD bi mogle isporučiti više plina, ali…

Sada su sve oči uprte u Ameriku, jednog od najvećih svjetskih proizvođača zemnog plina. Očito, američki predsjednik Joe Biden želi zaštititi Europu od mogućih uskih grla u opskrbi. Prema pisanju agencije Reuters, američka vlada je s njemačkim i europskim energetskim kompanijama dogovorila planove isporuke plina Europi u hitnim slučajevima.

Predstavnici američkog State Departmenta razgovarali su s kompanijama o mogućnosti većeg obima isporuka. Ovu vijest prenose i drugi mediji pozivajući se na informacije insajdera iz krugova industrije i vlade. Razgovaralo se o odgađanju radova na održavanju kako bi proizvodnja plina ostala na visokoj razini. Međutim, kontaktirane energetske kompanije objasnile su da bi gubitak velikih količina plina iz Rusije bilo teško nadomjestiti, pozivajući se na oskudnu opskrbu plinom širom svijeta. Nije poznato kojim su se kompanijama obratili predstavnici State Departmenta. Glasnogovornik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost odbio je komentirati te razgovore. Međutim, potvrdio je da je u toku planiranje i priprema za moguće izvanredno stanje.

SAD je od prosinca najveći svjetski izvoznik LNG-a (ukapljenog plina), prestigavši ​​Katar. Prema navodima agencije Bloomberg, prošle je godine Sjedinjene Američke Države napustilo više od tisuću teretnih brodova koji su prevozili tekući prirodni plin. Polovina je otišla u Aziju, trećina u Europu. Ipak, postoji skepsa u pogledu toga može li SAD u potpunosti nadoknaditi gubitak plina koji dolazi iz Rusije.

Američke isporuke vjerojatno nisu dovoljne

Leonhard Birnbaum, šef energetskog diva e.on je u intervjuu za “Handelsblatt” rekao kako “SAD ne mogu kompenzirati prirodni plin iz Rusije svojim tekućim plinom LNG”. U međuvremenu, Europska komisija pokušava smiriti situaciju: sustav za opskrbu EU-a plinom može se nositi s velikom potražnjom i prekidima dotoka u većini dijelova Europe, rekao je glasnogovornik EK. Međutim, morao je priznati da bi Europi moglo zatrebati “više uvoza” plina. Njemački ministar gospodarstva Robert Habeck smatra da je moguće dodatno povećati novostvorene kapacitete EU-a za proizvodnju tečnog plina.

Kapaciteti u Nizozemskoj, Poljskoj i Italiji trenutno su iskorišteni samo 30 posto. “Kada bi se povećali na 100 posto, bilo bi moguće zadovoljiti ​​veliki dio potreba putem uvoza ukapljenog plina iz EU-a”, rekao je za “Spiegel” ovaj političar Zelenih. Ali, pitanje cijene još nije uzeto u obzir. Energetska stručnjakinja Claudia Wellenreuther s hamburškog Instituta za međunarodnu ekonomiju (HWWI) ne vjeruje da će to uopće biti potrebno. Unatoč napetoj situaciji, ne predviđa probleme u opskrbi prirodnim plinom. “Ne samo da Njemačka ovisi o ruskom plinu, nego i Rusija ovisi o prihodima, dobivenih prodajom plina”, rekla je ona za njemačku novinsku agenciju dpa. Slično na to gleda i direktorica Instituta za istočnu Europu Zois Gwendolyn Sasse. Prema mišljenju ove stručnjakinje, Rusija bi zaustavljanjem isporuka plina presjekla granu na kojoj sjedi, jer je Moskvi hitno potreban novac od prodaje plina.

Nekoliko plinovoda opskrbljuje Europu

Do sada su zalihe plina isporučivane prema narudžbi. Budući da se Njemačkoj isporučuje više od polovine potrebnog zemnog plina iz Rusije, “sigurno je da postoji ovisnost”, kaže Claudia Wellenreuther. No, također se može primijetiti da se već sada više plina isporučuje iz SAD-a. Poteškoća je u transportu i kapacitetima. “Postavlja se i pitanje može li SAD zaista pokriti veliku potražnju u kratkom roku”, dodaje Claudia Wellenreuther.

Dugoročno, njemački ministar gospodarstva planira ojačati kontrolu nad rezervama plina u zemlji: zima je pokazala da je Njemačka sa smanjenim zalihama podložnija fluktuacijama cijena i geopolitičkim napetostima. “Zato se moramo bolje pripremiti za sljedeću zimu kako bi skladišta bila dobro popunjena”, rekao je Robert Habeck. “Ja to vidim kao politički zadatak.”

Najveći svjetski proizvođač prirodnog plina Gazprom, isporučuje plin u Europu preko nekoliko ruta. Pipeline Jamal-Europa vodi od poluotoka Jamal u Sibiru preko Rusije, Bjelorusije i Poljske do Njemačke. Dovršen je 1999. godine, a u funkciji je od sredine 2000-ih. S kapacitetom od 33 milijarde kubičnih metara godišnje ovim se plinovodom samo mali dio plina iz Rusije prebacuje u Europu. Najveći dio isporuka odvija se preko Ukrajine i preko Sjevernog toka 1, koji prolazi ispod Baltičkog mora.