AFERA “ZAMBIJA”: Istražili smo – zašto se Hrvati odlučuju na posvajanje izvan zemlje?

“Nismo krivi”, poručili su na zambijskom sudu Hrvati osumnjičeni za trgovanje djecom. Naime, u Afriku su otputovali s ciljem posvojenja djeteta, no na kraju su završili iza rešetaka. Istražili smo koliko traje postupak posvojenja u našoj zemlji, kao i zašto se parovi odlučuju to učiniti izvan Hrvatske.

Izvor: Media servis

Četiri hrvatska para koja su uhićena u Zambiji zbog sumnjivog posvajanja djece iz Konga izašla su pred sud u Ndoli i izjasnila se da nisu kriva. No, ročište je odgođeno za četvrtak jer se rasprava treba održati na jeziku koji svi optuženi razumiju, a branitelj je zatražio da se brane sa slobode. Naime, sumnjiči ih se za trgovanje djecom, krivotvorenje dokumenata te njihovo korištenje.

Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman: “Nisu oni bili optužni za širi spektar djela kako se u medijima spekulira nego za trgovanje djecom u pokušaju što se treba dokazati.”

Grlić Radman je izjavio da konzularni djelatnik u Zambiji posjećuje osumnjičene hrvatske državljane te da je Ministarstvo u kontaku sa zambijskim vlastima od kojih traže:

“Da se prema njima tretiraju čovječno i, humano, da im se osiguraju i hrana i lijekovi i sve što je nužno, svi uvjeti koji su temeljem konvencija priznati. To je naša briga. Ali, mi ne možemo ulaziti u meritum, pitanje i razloge. No važno je da im se osigura pravično suđenje.”

Potaknut ovim slučajem predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić općinskim sudovima izdao je Preporuku o postupanju prilikom priznavanja stranih sudskih odluka o međudržavnom posvojenju djece. Moraju provjeriti posupak autentičnosti primljenih dokumenata i potvrde o pravomoćnosti te dati Ministarstvu rok od 30 dana kako bi provjerili jesu li predlagatelji upisani u registar potencijalnih posvojitelja u Hrvatskoj. A takvih je trenutno više od 1200.

Postupak posvojenja u Hrvatskoj uključuje, između ostalog, provjeru prikladnosti i podobnosti para ili osobe, pozitivno mišljenje te pronalazak adekvatnog djeteta kojem će obitelj osigurati svu potrebnu skrb. Izvršna direktorica ADOPTA-e, Udruge za potporu posvajanju, Dubravka Marušić za Media servis je izjavila da postupak u prosjeku traje tri godine.

“Veliko je pitanje je li to točno jer se iz godine u godinu zaista dosta mijenja slika. Jučer je u jednoj emisiji ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku iznijela podatak o posvojenjima u 2022. godini gdje je navela da od 188 posvojenja 70% parova je na taj trenutak zasnivanja posvojenja čekalo manje od godinu dana. 20% je čekalo nešto više od godinu dana, dok 10% ozbiljniji broj godina.”

U Hrvatskoj se posvajaju većinom djeca predškolske dobi, a trenutno je šest puta više obitelji koja čekaju posvojenje u odnosu na broj adekvatne djece. Dugotrajnost postupka u našoj zemlji samo je jedan od razloga što se posvojitelji odlučuju za postupak u inozemstvu, a motivi ipak ovise od slučaja do slučaja.

“Uglavnom se navodi mogućnost posvajanja djeteta mlađe dobi. Nadalje, ljudi reagiraju i na okolnosti u kojima djeca u svojim zemljama podrijetla žive – izloženost pogibelji zbog ratova, ekstremno siromaštvo…”

Marušić zaključuje da bi ovaj slučaj posvojenja djece iz Konga trebao biti poticaj da se nađu kritične točke u procedurama te donese odluka kako unaprijediti provedbene akte, a da se u isto vrijeme ne ugrozi dobrobit djece jer je upravo to prioritet cijelog postupka.