KREĆE LI TODORIĆ U IZBORNU KAMPANJU: Javio se na blogu – pogledajte što piše
Prije uvodnih riječi mojeg današnjeg bloga želim zahvaliti svima Vama, mojim vjernim čitateljima, koji ste, sada već dulje od godinu dana, sa mnom u borbi za istinu, borbi protiv kriminala, borbi za drugačiju Hrvatsku koju su nam neodgovorni političari ukrali – javio se Ivica Todorić.
No, tome više dugo neće biti tako! Neće baš zato što ljudi poput nas to neće dopustiti. Unatoč progonu, unatoč lažima i konstrukcijama, unatoč zatvorima i represiji, gospodo iz Vlade, nesposobni političari koju ste našu, po svemu bogatu i prosperitetnu zemlju doveli na dno Europe, nećete uspjeti! – piše na svom blogu.
Svojim sam boravkom u Londonu, u kojem sam bio pod ingerencijom i mjerama engleskog pravosuđa, doprinio otkrivanju neviđenog kriminala ove Vlade o kojem će se još itekako čuti! Razotkrili smo zajedno kako je otimanje, uništavanje i onda poklanjanje glavne reginalne kompanije – političko-lešinarski kriminal.
Prokazali smo najveću korupciju političke kaste na ovim prostorima predvođene A. Plenkovićem. Vratio sam se u Hrvatsku, proveo sam neko vrijeme i u zatvoru iako za to nije bilo razloga. Borio sam se protiv političkog diktata ljudi iz Plenkovićeve vlade, ali sam cijelo vrijeme iskreno vjerovao da hrvatsko pravosuđe ima čast i snagu otrgnuti se pritisku političkih poltrona.
Sada sam ponovno spreman za nove izazove, za novu borbu, za nove pobjede! Moj je život obilježen stalnom i neprekidnom borbom. Borbom za jake kompanije, za jako gospodarstvo, za jaku Hrvatsku, Hrvatsku kojom će se svi njezini građani ponositi. Sanjao sam, sva desetljeća stvaranja i rada, zemlju u kojoj Hrvati upravljaju svojom zemljom, vodom, morem, industrijom, u kojoj svaki čovjek ima zaštitu pravne države, zemlju u kojoj država brine o ekonomskom položaju građana i države. Sanjao sam sretnu, nasmijanu, otvorenu i jaku zemlju. Sanjao sam hrvatsku Hrvatsku u kojoj će svaki potencijal, svaka novostvorena kuna značiti novi ulog u budućnost naroda. Budućnost koja se temelji na društvu znanja, društva koje snagu crpi iz svoje zemlje koju su nam u nasljeđe ostavili naši preci.
Moj vam je radni i profesionalni put poznat, hrvatsku sam industriju učinio jakom izgradivši gospodarske cjeline koje su danas uz bok najjačih u srednjoj i istočnoj Europi. Agrokor sam uzdigao na razinu najjače, najveće i tehnološki najmodernije privatne kompanije u cijeloj regiji. Stvarao sam, za razliku od političara koji razaraju, gradio sam tvornice i otvarao radna mjesta za razliku od političara koji mirno gledaju upravo odumiranje tvornica, a što je najgore, gledaju i ne poduzimaju ništa kako bi zaustavili iseljavanje, egzodus ljudi, cijelih obitelji, mladih, najkvalitetnijih mozgova iz domovine. Za njih Hrvatska Vlada nije učinila ništa.
Oduvijek sam se pitao kako se ljudi, koji u životu nisu izgradili i stvorili čak niti vlastiti krov nad glavom, koji nisu u privatnom poslu zaradili niti kunu, koji nikada nisu platili niti lipe poreza na stvorenu vrijednost, koji cijeli život spavaju na državnim jaslama, usuđuju biti ministri, usuđuju biti predsjednici, usuđuju donositi kompleksne odluke o kojima ovisi budućnost Hrvatske ?
Kako je, u Hrvatskoj, našoj Domovini, Lijepoj našoj koju volimo i njome se ponosimo, moguće da zakone (baš poput Lexa) pišu izravno zainteresirane lobističke i interesne grupe, pljačkaši pod skutima predsjednika i tadašnje potpredsjednice Vlade? Naravno, od takvih ljudi, koji državu, svoju stranku i Vladu gledaju i doživljavaju kao svoj džep u koji zavlače lopovske prste, ne možemo očekivati boljitak. Od takvih ljudi, uprljanih ruku, nečasnih i prijetvornih ne možemo očekivati baš ništa. Njima politika nije časno služenje svome narodu, nije stvaranje novih vrijednosti za društvo jednakih šansi, za istovjetne mogućnosti svim ljudima, a ne samo povlaštenoj kasti. Njima je politika sredstvo za osobne probitke, njima građani nisu važni.
I zato mi moramo upravo suprotno – okupiti sve ljudske potencijale, svakoga pojedinca, kako bi na najbolji način realizirali nacionalne interese, za budućnost naše djece i nas građana.