I TO JE HRVATSKA: Todorićeva obitelj godinama bez naknade imala cijeli otok – kriv nije nitko!
Kako je moguće da država koja dodjeljuje koncesije iste propušta naplaćivati? U Hrvatskoj je očito sve moguće, o čemu govori činjenica da je sud u Šibeniku za rujan zakazao ovrhu radi vraćanja otoka Smokvice Vele u posjed države. Otok je godinama bez kune naknade uživala Todorićeva obitelj. Tko je odgovoran?
Piše Adrian De Vrgna (Media servis)
Smokvicu kod Rogoznice godinama je koristila tvrtka Grafoplast, a potom i obitelj Ivice Todorića koja je kupila tvrtku, ali koncesiju nije plaćala. Država se zbog zastare može pozdraviti s 200-tinjak milijuna kuna i očekivati naplatu od tek 30 milijuna za dug u zadnjih pet godina.
Za ispunjavanje uvjeta koncesije kada je pomorsko dobro u pitanju, trebalo bi brinuti Ministarstvo mora. Godinama ga je vodio HDZ-ov Božidar Kalmeta. On nam se na pozive kako bi iznio svoju stranu priče nije javljao. Praksa nebrige očito je nastavljena, kaže nam nekadašnji SDP-ovac Slavko Linić koji je vodio financije u Milanovićevoj vladi. Tvrdi da je Ministarstvo financija poduzimalo što je moglo, ali je bilo nemoćno.
“Najgore je bilo Ministarstvo prometa kad je u pitanju naplata koncesija. Jer nije to jedina, još je ogroman broj koncesija koji se nije naplaćivao i to je u biti ono što je bilo najgore. Klauzule su vrlo jasne – treba se oduzeti koncesija, a nitko to nije radio”, kazao nam je Linić.
Zašto nitko nije radio svoj posao, tek bismo trebali doznati. Jučer je ministar državne imovine Goran Marić potvrdio MS-u da Plenkovićeva vlada ne želi ići tim putem i vjeruje da će 27. rujna za kada je zakazana deložacija, sve biti riješeno.
“Otok je uvijek bio i ostat će u vlasništvu RH, a tko je vlasnik Grafoplasta to me ne interesira kao ni Ministarstvo državne imovine. Tvrtka Grafoplast je bespravno raspolagala godinama otokom Smokvica koji je vlasništvo RH, i očekujemo 27. rujna konačno učinkovito provođenje ovrhe i završetak presedanskog zimskog sna Općinskog suda u Šibeniku koji nije činio ono što je trebao činiti”, rekao je Marić.
Smokvica je od `95. u posjedu spomenute tvrtke Ante Lušića koji je s MORH-om potpisao ugovor i dobio koncesiju na 30 godina. No 2006. Todorić kupuje Grafoplast , a na otoku gradi ljetnikovac i pomoćne objekte. Ovoga travnja otok je formalno vraćen, a Lušić najavljuje osporavanje ovrhe. Čekamo i njegov odgovor i to na upit misli li da može zadržati nekretnine unatoč osporenoj koncesiji.
Zašto se u postupak krenulo tek sada, željeli smo pitati ministra Olega Butkovića, čiji je ovo drugi mandat zaredom. Ni on se do zaključenja priloga nije javio. Država sada želi “promijeniti praksu da brojni korisnici godinama ne plaćaju koncesije i najamnine”, kazao nam je njegov kolega Marić. A Linić pak upire prstom:
“Ja uvijek polazim da je odgovoran ministar za rad ministarstva i da nema dvojbe da je itekako odgovornost na meni i na svima. Ali isto vam je za mineralne i tekuće vode isto se nije naplaćivala koncesija. Prema tome više je tih ljudi”, rekao nam je bivši ministar Linić.
I dok, kako vidimo, netko može ostati dužan državi silne milijune, a netko se razbacuje našom imovinom, građani pod prijetnjom ovrha ne mogu očekivati ni da će izbjeći kaznu za krivo parkiranje.
Možda je vrijeme da DORH krene u akciju utvrđivanja odgovornosti, a sudovi u tjeranje pravde na koju se neće po ustaljenoj praksi, čekati godinama ili desetljećima.