ISTRAŽILI SMO: Devalvacija kune dobra za izvoznike – loša za građane u kreditu s eurom

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović predstavila je Vladi preporuke svog vijeća za gospodarska pitanja, u kojima između ostalog predlaže blagu deprecijaciju kune u odnosu na euro za 2 posto godišnje, kroz 5 godina.

Izvješće: Jurica Gašpar

Istražili smo kakav utjecaj bi ovakva odluka mogla imati na gospodarstvo, a kakav na građane u kreditima.

Odgovor je to na ocjene ekonomskih i gospodarskih stručnjaka da je kuna precijenjena zbog čega hrvatski izvoz ne može konkurirati. Viši stručni savjetnik u Odjelu za makroekonomske analize Hrvatske gospodarske komore, Željko Hanzl za Media servis pojašnjava da bi ovakav potez zasigurno ohrabrio gospodarstvenike.

“Svakako je konkurentnost mala i tečaj je jedan od razloga za to. Govori se čak o precijenjenosti. Prema nekim procjenama tečaja od 10 posto. Svakako da bi ta lagana devalvacija tečaja pomogla i povećala konkurentnost, međutim tu je Hrvatska narodna banka koja godinama naglašava nedostatke od tek takve devalvacije. Takva devalvacija ima i svojih negativnih strana.”

Danas jedan euro vrijedi 7 kuna i 49 lipa. Za pet godina cijena eura iznosila bi 8 kuna i 3 lipe. Ekonomija nije fizika, pa ne možemo ovog trenutka procijeniti bi li ovakve mjere nužno značile i inflaciju, procjenjuje Hanzl i pojašnjava kratkoročne i dugoročne posljedice devalvacije:

“Vjerojatno bi u relativno kratkom roku izvoznici mogli osjetiti utjecaj na povećanje svoje konkurentnosti. Nakon dvije do tri godine već bi se osjećao nekakav učinak. Dugoročno, došlo bi do manje sklonosti zaduživanju. Državi bi se, kako su ti pozitivni trendovi u fiskalnoj politici, s godinama taj teret otplate mogao smanjivati, tako da bi dugoročno vjerojatno mogao postojati pozitivan utjecaj koji bi mogao znatnije doprinijeti gospodarstvu.”

Istodobno, posljedice bi se odrazile na kredite i teret otplate duga. Što to znači za građane koje bi ovakva odluka zatekla u kreditu, pojašnjava Denis Smajo iz Udruge Franak:

“Ukoliko su oni uvažili i naše preporuke, da se prije toga napravi konverzija takvih kredita u kune, onda neće biti nikakvih problema za dužnike. Međutim, ako se bude išlo u devalvaciju kune, odnosno rast tečaja u odnosu na euro, onda to posljedično znači rast glavnica i rast anuiteta onim dužnicima koji imaju kredite vezane uz valutnu klauzulu eura.”

S bankama, doduše uvijek postoji rizik, dodaje Smajo i nastavlja da se tu razlikuju dvije skupine dužnika:”Jedni koji su digli kredite prije 1. siječnja 2010. i one nakon toga. Za njih je različit Zakon, odnosno Zakon o potrošačkom kreditiranju se odnosi na nove dužnike.

Na taj način su izlazne i ulazne naknade manje i ograničene su do 1 posto maksimalno. Međutim, ovi stariji dužnici nisu zaštićeni i kod njih postoji opasnost da će ih banke na taj način ucjenjivati, odnosno da će im naplaćivati puno veće troškove konverzije.”