NOVINARSKI REKORDERI: Život oko nas u 500 kolumni Damira Strugara

U današnjem svijetu novinarstva rijetki su oni poput kolege Damira Strugara, koji voli reći da sam mu bio nekada šef u redakciji Vjesnikova press agencija (VPA), da istraju pišući kolumnu iz tjedna u tjedan deset godina i dođu do brojke 500.

Tim povodom prenosimo njegovu kolumnu iz “Regional Expressa” gdje redovito surađuje i piše svoju “Strugalicu”.

Piše: Damir Strugar

I dok tresneš dlanom o dlan protekne gotovo cijelo jedno desetljeće! Vjerovali ili ne, mojih novinarskih i autorskih čak 500  (slovima: pet stotina!) napisanih  i objavljenih kolumni “Strugalica” na portalu “Regional Express”!!!

Pa tko, što, gdje, kada, kako se i zašto to desilo? Šta je kumovalo ovom velikom “dijamantnom jubileju” i ulasku u slavni i počasni “Klub 500”? Priča, otprilike, ide ovako…

Kratak i konkretan razgovor u rano proljeće 2007. godine, mene kao novinara i Nenada Marjanovića dr. Frica kao urednika portala, izrodio je kolumnu “Strugalica”.

Iz nedjelje u nedjelju opisivao sam najrazličitije događaje i doživljaje. Uglavnom u Puli i Istri, ali i Hrvatskoj. Obilazio sam čuvene istarske konobe, pisao o turizmu, maloj privredi i infrastrukturnim problemima. Bio sam multipraktik za gastronomiju, gospodarstvo, komunalije i  anomalije. Šarao sam od teme na temu. Pisao sam o svemu onome što me okruživalo, koga gdje srećem, šta jedem i pijem. Moje Strugalice obrađivale su teme:  „Od ptica pjevica do zvijezda padavica“.

Prisjećao sam se u svojim kolumnama i događaja iz moje bliske i daljnje novinarske prošlosti.  Redovito sam opisivao susrete sa popularnim facama iz svijeta filma, mode, sporta i glazbe. Isto tako nisam se libio opisa tržnica, ribarnica, gradilišta, skladišta. Naime, kao dugogodišnji novinar u Zagrebu bio sam reporter širom Hrvatske i bivše Jugoslavije. Kao sadašnji pulski i istarski kolumnist, odnosno dopisnik iz provincije, hvatao sam se u koštac sa događajima i problemima iz našeg malog mista.

Dok sam čelnike na vlasti hvalio, znali su me radosno dočekivati i proglašavati me svojim omiljenim novinarom. A kada sam im u tekstovima sastrugao sve ono što ih ide, okretali su glavu, prestali me pozivati na druženja i čašice razgovora i udarili na moje ime pečat „Embargo“.  Neki su se čak i potpuno prestali družiti samnom. Uzalud je bilo to što sam im ja govorio da su mi osobno dragi i bliski, ali da mi je ipak draža istina.

No, za njih me u konačnici i nije baš bilo briga, jer politika nije bila središte mog života i moja opservacija. Od nje mi je uvijek bila draža gastronomija, ona druga i ljepša strana medalje zvane kolumna Strugalica. Kroz gastronomska putovanja i pisanja obišao sam gotovo sve restorane, krčme i konobe lijepe nam krasne zemlje Istre. S guštima, punih ustiju i radoznalih nepca, uživao sam u kulinarskim delicijama i dobroj kapljici u zemlji dobrog vina i dobrih ljudi. Primjenjivao sam u praksi stare novinarske kanone iz svijeta reportaža nekadašnjih novinarskih bardova, strukovno i kolokvijalno nazivanih: „Putujem i pitam“, „Pišem i skitam“, „S kuhačom i perom“, „S notesom u loncu“…

Sve to, uredno, svakog sam nedjeljnog jutra, točno u 10 sati čak pet stotina puta zaredom marljivo i pedantno opisivao i kroz Strugalicu izvještavao moju vjernu i široku čitateljsku publiku. Znam da su moje kolumne rado nedjeljom ujutro uz kavicu čitali i gradonačelnici istarskih gradova i pomorci na dalekim morima i radnici u brodogradilištima i na gradilištima i europski istarski parlamentarci u Bruxellessu. Pažljivo su moje tekstove iščitavali i gazde konoba i kafića i kolege novinari u istarskim redakcijama. Dakako, čitali su me i pripadnici javnih i tajnih službi, organa gonjenja, djelatnici pravosuđa, odvjetničkih komora.

Svima njima Strugalica je bilo neizbježno štivo,  poseban i specifičan novinarski tekst, na način  kakvim se dotada u pulskim i istarskim medijima nije pisalo. Klikalo se na Strugalicu i lajkalo je sve u šesnaest, prenosila se na društvenim mrežama. Mnogo puta su njene tajne i tajnice, teze i veze, bile kasnije obrađivane i u drugim medijima. Često je Strugalica bila i citirana, navođena kao izvor, a ja sam kao njezin pisac bio rado viđen gost u brojnim regionalnim radijskim i televizijskim emisijama.

S vremenom, Strugalica je uspjela preskočiti i Učku, pa sam brojne intervjue davao i za portale i medije širom Lijepe naše Hrvatske. Nekoliko puta bila je Strugalica citirana i prepisivana u medijima susjednih država.

Danas, dakle skoro deset godina nakon gentlemenskog i proročanskog dogovora, mene kao autora i kolumniste i dr.Frica kao urednika internetskog portala „Regional Expressa“ o pokretanju i pisanju kolumne “Strugalica”, red je bilo podvući i crtu. Strugalica je, bez svake sumnje i lažne samohvale, kao što reče jedan ugledni kolega novinar, postala zasigurno najčitanija novinarska forma u medijima u Puli i Istri. Ona je kroz proteklo desetljeće postala ogledalo današnjeg društva, politike, ljudi i svakodnevnice.

Pritisnut takvim medijskim teretom i zadatkom da treba učiniti korak dalje, pomislio sam da bi Strugalicu, kao novinarsku formu internetske kolumne, trebalo sačuvati za trajnije razdoblje i neke nove naraštaje i generacije. Odlučio sam prirediti nekakav svoj osobni izbor „Top of the Best“ kolumni i ukoričiti ih u tiskano izdanje kao knjigu.

Ona će ugledati svjetlo dana sredinom prosinca, taman pred Božić i Novu godinu, kao lijep i praktičan poklon za prijatelje, neprijatelje, suradnike i poslovne partnere.

Za sve one koji me vole, a i za one druge koji su me godinama redovno čitali, ali me nikad nisu voljeli. Neka me drže na polici, koju će jednog dana prekriti prašina…