NIŠTA BEZ PUTOVNICE: Utječu na naš život – jednima donose velika prava, drugima očaj
Putovnica je neophodna ne samo za putovanja, već i za mnoge druge situacije. No, to nije uvijek bilo tako: Putovnica je uvedena prije otprilike 100 godina. Kako je do toga uopće došlo?
Biometrijske fotografije, barkodovi, hologrami, mikročipovi: današnja putovnica nesumnjivo je primjer moderne tehnologije. Za neke otvara vrata svijeta, dok je onima koji su bez odgovarajuće putovnice ona zatvorena. Ali kako je sve počelo? Kako je nastala ova važna knjižica?
Početci putovnice
Još u 14. stoljeću postojalo je nešto slično putnom dokumentu. U to je vrijeme kuga harala Europom, a gradovi poput Venecije tražili su rješenja za suzbijanje ove bolesti, piše DW. Tako je nastalo tzv. “kugino pismo” – potvrda koju je svaki putnik morao pokazati pri ulasku u grad. Ako je dolazio iz područja zahvaćenog kugom, nije mu bilo dopušteno ući u grad na Lidu.
Tada putni dokument još nije bio povezan s državljanstvom, nego s mjestom prebivališta. Povezivanje nacionalnosti s putovnice uvedeno je mnogo kasnije, u 20. stoljeću.
Uvođenje jedinstvenih putovnica
Neposredno nakon Prvog svjetskog rata pojavila se ideja o uvođenju globalnih standarda za putovnice. Ovaj je zadatak povjeren novoosnovanoj Ligi naroda, preteči današnjih Ujedinjenih naroda.
Prema Hermine Diebolt, zaposlenici biblioteke i arhiva Ujedinjenih naroda u Ženevi, putovnice kakve danas poznajemo postoje tek oko 100 godina.
Liga naroda, osnovana 1920. godine, imala je zadatak osigurati mir nakon Prvog svjetskog rata. U tom su razdoblju propadala stara kolonijalna carstva, a nastajale nove nacionalne države. Tijekom rata mnogi su bili prognani i često su imali samo lokalne dokumente za dokazivanje identiteta.
Zemlje poput Njemačke, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i Italije već su tijekom rata zahtijevale službene osobne dokumente od ljudi iz neprijateljskih zemalja koji su željeli ući na njihov teritorij.
Nakon 1918., kada su milijuni ljudi bili u bijegu, granični su službenici imali problema s provjerom brojnih različitih putnih dokumenata. Bilo je teško prepoznati je li neka putovnica autentična ili ne. Zato je bilo potrebno pronaći rješenje.
Godine 1920. Liga naroda okupila je svjetske čelnike u Parizu kako bi dogovorili jedinstvena pravila za putne dokumente. Dogovoreno je da putovnice svugdje izgledaju isto i sadržavaju iste informacije.
Od tada su putovnice morale imati dimenzije 15,5 x 10,5 centimetara, sadržavati 32 stranice i na naslovnici nositi naziv države i grb. Taj format koristi se i danas.
Sloboda za jedne, prepreka za druge
Već tada su postojali kritičari putovnice. Njihov je argument bio da dokument ne služi slobodi putnika, nego njihovoj kontroli. “Neki su čelnici htjeli da sve ostane kao prije, kada su se ljudi mogli slobodno kretati bez nošenja dokumenata. Putovnica je bila nepopularna i u javnosti i u medijima. Ljudi su smatrali da im putovnice ograničavaju slobodu i narušavaju privatnost. Osim toga, putovnica je bila povezana s mnogo birokracije i komplikacija”, objašnjava Hermine Diebolt.
U članku New York Timesa iz 1926. godine putovnica je opisana kao “The Passport Nuisance” (Glupost putovnice). Novine su tada pisale: “Mora li putovnica ostati stalni element putovanja? Sustav koji je nastao tijekom rata nezgrapan je, dosadan i ometa slobodno kretanje između nacija.”
No, bilo je prekasno zaustaviti ovaj razvoj. Članice Lige naroda nisu se mogle dogovoriti kako bi svijet bez graničnih kontrola i putovnica trebao izgledati. Tako je putovnica ostala.
Moderna putovnica i globalna nejednakost
Do danas, putovnica može značajno utjecati na život osobe. Državljanstvo određuje kamo netko može putovati i gdje se može zadržavati. Ovisno o zemlji podrijetla, putovnica svom vlasniku može donijeti velika prava – ili očaj.
Svojevrsne top-liste putovnica pokazuju koliko se zemalja može posjetiti bez vize s određenom putovnicom. Prema “Global Passport Power Rank 2024”, bogata naftna država Ujedinjeni Arapski Emirati zauzima prvo mjesto. Njeni građani mogu putovati u mnoge zemlje, dok osobe sa sirijskom putovnicom imaju sasvim suprotno iskustvo. Drugi ranking, Henley Passport Index, prvo mjesto daje Singapuru, a slijede ga Francuska i Njemačka.
Problemi za osobe bez državljanstva
A što je s ljudima koji nemaju državljanstvo ni putovnicu? Oko deset milijuna ljudi u svijetu je bez državljanstva. Jedan od razloga može biti diskriminacija etničkih skupina. Prema Američkom institutu za diplomaciju i ljudska prava, oko 70 posto Roma i Sinta u Njemačkoj je bez državljanstva.
Nedostatak putovnica često se očituje na razne načine. Putovnice su među najtraženijom robom na tržištu, ne samo na crnom tržištu. Neke su zemlje otvorile svoje granice za najbogatije ponuditelje, poput Cipra. Nakon ekonomske krize 2013. godine, Cipar je započeo izdavati tzv. “zlatne” putovnice i vize. Prodaja putovnica bila je unosan posao sve dok novinarska istraživanja nisu otkrila da su visoki političari bili umiješani u te prakse. Nakon toga je praksa “zlatnih putovnica” službeno ukinuta.