AKADEMIK IVO GRGIĆ: Izjava ministra Šušnjara o kruhu je skandalozna
Prof. dr. sc. Ivo Grgić, akademik i profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, otvoreno je komentira nedavnu izjavu ministra gospodarstva Ante Šušnjara, koji je sugerirao da bi ljudi trebali sami peći kruh ako im je preskup.
Grgić analizira porast cijena pekarskih proizvoda, razloge zašto je kruh postao luksuz za mnoge građane, te kako se visoki profiti pekara uklapaju u širu sliku inflacije i siromaštva u Hrvatskoj.
Kako komentirate izjavu ministra Šušnjara da si ljudi sami peku kruh ako im je skup?
Njegovu izjavu možemo ignorirati, prihvatiti kao pošalicu ili shvatiti kao ozbiljnu poruku. Ignorirati nije poželjno jer je postavljeno novinarsko pitanje bilo smisleno i tražio se odgovor ministra. Pošalica, u vremenu kada sve veći broj siromašnih doživljava još jedno poniženje gledajući histeričnu potrošačku buku poruka sa svih strana, je ružna, neumjesna i politički nezrela. A shvatiti je kao ozbiljnu poruku, tome sam najbliže, pokazuje dno empatije prema vlastitom narodu. Da to nije prisutno samo u sferi politike, šokirala me izjava predsjednika Udruge glasa poduzetnika, inače i sveučilišnog profesora Borisa Podobnika, da je ponuda za Advent u Zagrebu za bogate, a oni drugi neka idu negdje gdje si mogu nešto priuštiti. Čak i u tržišnoj ekonomiji, takve izjave Šušnjara i Podobnika su skandalozne. Kod nas će biti zaboravljene za tri dana ili će oni u krugu svojih istomišljenika, između dva zalogaja janjetine i skupog vina, zabavljati se kako su ispali “face”, rekao je Grgić za Danas.hr.
Nije li čudno da ministar gospodarstva daje takve savjete?
Mene više ništa ne čudi, jedino me zabrinjava da se narod ponaša kao stado ovaca koje čeka šišanje. Osoba koja ima čast obnašati tu funkciju, ne zaboravimo da riječ ministar dolazi od lat. minister – sluga, sluga narodu, trebala bi se barem ispričati. Kada bih ozbiljno analizirao besmisao njegove “bedaste ideje”, bio bih sličan njemu. Ali, evo i mog prijedloga za razmatranje u političkom krugu odakle Šušnjar dolazi. Hrvatska ima suvišak pšenice kojoj cijena nije prihvatljiva našim poljoprivrednicima. Čelnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva bi mogao preko stranačkog kolege Šušnjara darovati brašno siromašnima i neka sami pripremaju kruh. Nekoliko vreća brašna bi bila jedna od mjera demografske politike za svako novo rođeno dijete. I krug nebuloza je zatvoren. Strašno.
Zarađuju li pekari ekstraprofit ili su cijene realne?
Mislim da su profiti izuzetno visoki. Čak i ako se registriraju svi ulazi, tj. da nema crnog tržišta. U centru Zagreba prodajni prostori pekarskih proizvoda su raskošnije opremljeni nego trgovine nakita. Da trebaju biti ugodni potrošačima, u redu je, ali za takva ulaganja morate imati ekstremne zarade. Kolike su, pitajte poreznike.
Koliko je bio kruh prije 10 godina, koliko sad i prate li ga naše plaće?
Prema nekim analitičarima, cijena pšenice je na razini od prije 20 godina, a kruh je poskupio 10 puta, što nam govori da je cijena kruha postala europska. Prema procjeni Eurostata, cijene domaćeg kruha su oko 15% više od prosjeka EU, pri čemu imamo zemlje gdje je kruh skuplji, ali i gdje je jeftiniji. Za usporedbu trebamo uzeti i dohotke odnosno mirovine te lako dolazimo do zaključka da je kruh skup i da je s obzirom na rast mirovina i plaća postao znatno skuplji. Bilo bi korektno uzeti i polazne cijene da bismo imali kvalitetne zaključke. Znatan problem za brzu analizu su i pojava različitih vrsta kruha, različitih težina i sl.