DAN JE DRŽAVNOSTI: Hrvatska slavi – donosimo povijesni pregled
Dan je državnosti – spomen na konstituiranje prvog demokratski izabranog višestranačkog Sabora. Na današnji dan prije 34 godine zagrebački trg bio je pretijesan za mnoštvo građana koji su slavili pobjedu demokracije i pad polustoljetnog komunističkog sustava.
Izvor: Media servis
Prije točno 34 godine Hrvatska je okrenula novu stranicu u svojoj povijesti. Od ranog jutra rijeke ljudi slijevale su se u zagrebačku Katedralu gdje je svetu misu za domovinu predvodio kardinal Franjo Kuharić.
‘‘Javna je molitva Crkve u Hrvata da u djelovanju Sabora i nove vlasti bude prisutna mudrost Duha svetoga, da Hrvatska bude uistinu pravna država zajamčenih ljudskih prava i sloboda za sve njezine stanovnike bez obzira na nacionalne, vjerske i političke razlike‘‘.
Svega nekoliko ulica dalje, u zgradi Sabora, uslijedio je povijesni trenutak. Prvi put demokratskom voljom njezinih građana, izabran, a potom i konstituiran višestranački Sabor tada još Socijalističke Republike Hrvatske. U sabornici se tražilo mjesto više jer gotovo da nema tog zastupnika i gosta koji nije želio prisustvovati povijesnom saborskom zasjedanju. Žarko Domljan izabran je za predsjednika prvog saziva Hrvatskog sabora. Pritom je poručio: ‘‘Jednoumlje u Hrvatskoj više ne stanuje‘‘.
‘‘Hrvatski sabor više neće biti mjesto u kojem će se donositi odluke tvorene izvan i mimo njega kako je to bila praksa u jednostranačkim režimima, nego mjesto otvorenog sučeljavanja mišljenja i slobodnoga opredjeljivanja‘‘.
Vladimir Šeks, Ivica Percan i Stjepan Sulimanac izabrani su za potpredsjednike Sabora. Sulimanac je u gorljivom i emotivnom obraćanju istaknuo:
‘‘Koliko je u prošlim stoljećima do današnjeg dana proteklo krvi, suza, uzdisaja, koliko je znoja proliveno da bi se zadovoljilo tuđim interesima. A sada smo evo, doživjeli ovo vrijeme, da sami možemo odlučiti o svojoj sudbini i mi ćemo odlučivati i mi moramo odlučiti‘‘.
Da će se pronaći izlaz iz poteškoća koje je dotadašnji sustav ostavio bio je uvjeren Stjepan Mesić koji je tada postao predsjednik Izvršnog vijeća.
‘‘Vjerujemo u angažman vas svih, svih institucija i svih ljudi dobre volje, da ćemo uspjeti prevladati ove teškoće i da ćemo ući u jedno razdoblje koje neće biti razdoblje siromaštva, da će biti razdoblje blagostanja‘‘.
Kraj konstituirajuće sjednice označio je početak slavlja na središnjem zagrebačkom trgu. Koliko god velik bio bio je pretijesan za sve one koji su htjeli sudjelovati u rađanju nove Hrvatske. Hrvatske zastave vijorile su se na svakom koraku, a tisuće su pjevale u isti glas:
‘‘Živila, oj, premila, ti Vilo svih Hrvata‘‘.
Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman stao je pred mnoštvo i obratio im se prigodnim riječima:
‘‘Hoćemo, kao što rekosmo u izborima, da budemo svoji na svome, da odlučujemo sami o svojoj sudbini. Slavimo s pravom. Možemo biti ponosni na te prve korake uvođenja demokracije i suvremene hrvatske vlasti, ali vrijeme je da već sutra pođemo na posao, da zasučemo rukave i da upregnemo na svim područjima života‘‘.
Slavlje, na veliku žalost, nije dugo potrajalo. Stigao nam je rat. Otvorenoj srpskoj agresiji prethodili su Krvavi Uskrs i Borovo selo. Hrvatska se nije dala – osigurala je dugoočekivanu slobodu. Uslijedila su priznanja drugih zemalja, primljeni smo u razne međunarodne organizacije, sada smo i članica Schengena i eurozone…
‘‘Neka nam živi i cvjeta naša jedina i prekrasna, lijepa Hrvatska domovina!‘‘.