KAD BIH BIO MINISTAR: Prvo bih napravio procjenu štete koju je izazvao Hasanbegović – kaže Glavašević

“Osramoćeni smo u očima međunarodne zajednice zbog načina na koji je nagazio slobodu medija i autora poput Ante Tomića, Hrvatski audiovizualni centar, HRT, nacionalnih manjina… Popis je zaista dugačak”, kaže o ministru na odlasku Zlatku Hasanbegoviću, SDP-ovac Bojan Glavašević, kandidat Narodne koalicije u VI. izbornoj jedinici, kojeg mnogi vide kao budućeg ministra kulture.

Vi ste Vukovarac, što biste kad bi mogli, najprije učinili za svoj grad i građane?

Ja jesam Vukovarac i u srcu ću to uvijek biti, ali već dugo ne živim u Vukovaru. Neovisno o tome, znam da ću cijeli svoj život, kad god se prilika ukaže, pomoći Vukovaru. Ipak, vjerujem da Vukovarci najviše mogu i trebaju pomoći sami sebi. Vukovarcima želim da na idućim lokalnim izborima izaberu dobrog gradonačelnika ili gradonačelnicu i dobro gradsko vijeće, koji će o gradu znati voditi brigu. Nažalost, aktualna gradska vlast je mnogo učinila u srozavanju ugleda grada heroja. Imam svoje nade oko toga tko bi mogli biti kandidati – dakako, iz SDP-a, iz moje stranke, ali ne želim u ovome trenutku govoriti o tome. U svakom slučaju, siguran sam da Vukovar čekaju dobre stvari u budućnosti.

Što mislite zašto Hrvatska, bez obzira na lijeve i desne vlade, nije učinila ništa veliko za Vukovar?

Zapravo se ne slažem s tom tvrdnjom. Hrvatska je učinila mnogo velikih stvari za Vukovar, a kao primjer ću navesti samo ono što je napravila u mandatu Vlade Zorana Milanovića – Memorijalni centar Domovinskog rata, u koji djeca iz cijele Hrvatske dolaze učiti o važnosti izgradnje miroljubivog društva. Naporno smo radili na tom projektu, otvorili smo mnoga radna mjesta u Vukovaru, angažirali čitav niz poduzetnika, stvorili dodanu vrijednost tim projektom. Evo, to je samo jedan primjer. Ima ih još.

Kako gledate na problem ćirilice u Vukovaru i zašto se javljaju svako malo oni koji bi probleme manjina rješavali na svoj način?

Zakon je jasan. Treba ga provoditi i točka. A što se tiče takozvanog Stožera, i njihovi članovi ovih dana dobivaju sudski epilog “njihovog načina” rješavanja problema manjina. Ekstremista ima svugdje, oni se pojavljuju gdje god ima nepravde, traume, nezadovoljstva i nesreće. To ne opravdava ekstremizam, nego nas upućuje da se taj problem treba rješavati na više mjesta, a najviše u korijenu.

Bili ste pomoćnik ministra branitelja, što mislite koji je danas najveći njihov problem i mislite li da ih treba posebno štititi Ustavom?

Mislim da nije potrebno prava branitelja štititi Ustavom jer su branitelji zapravo jako dobro zaštićeni postojećim Zakonom. Međutim, potrebno je osuvremenjivanje nekih mjera i zakonskih rješenja. Mi smo neke od tih stvari proveli za vrijeme našeg mandata, primjerice, unaprijedili smo model stambenog zbrinjavanja. Braniteljske udruge i političari trebali bi se držati dalje jedni od drugih, barem u profesionalnom smislu. Konkretno, jako je teško govoriti o depolitizaciji branitelja kad su predsjednici nekih od najvećih koordinacija braniteljskih udruga istovremeno članovi i dužnosnici političkih stranaka i zastupnici u Saboru. Politički angažman je pravo pojedinca i ono je neupitno. Ali kada si istovremeno i predsjednik jedne od najvećih braniteljskih udruga i saborski zastupnik u klubu političke stranke i baviš se braniteljskim pitanjima i politički i u udruzi – to se zapravo zove sukob interesa. Ipak, većina braniteljskih udruga nema takvu situaciju i rade odličan, nepristran posao i vrlo su uspješne u tome.

Sin ste heroja Domovinskog rata, za kojeg kažete da vam je uvijek izvor inspiracije, zašto Hrvatska zapravo i nema svoje heroje, zašto im nije dala pravo mjesto?

Kako nema? Heroji Hrvatske su svi ljudi koji Hrvatsku danas čine dobrim mjestom za život, bilo da su bili u ratu, bilo da nisu.

Može li se i kako u nas riješiti pitanje velikog broja braniteljskih udruga i konačno s te strane imati prave sugovornike sa zajedničkim stavovima?

Braniteljskih udruga ima koliko ih ima. Nije to problem. A sugovornike smo uvijek znali naći, imali zajedničke stavove ili ne. Prosvjed je bio potpuno politički motiviran, najmanje je imao veze s braniteljskim pravima i objektivnom ocjenom našeg rada u ministarstvu.

Dosta ste se angažirali govoreći o problemima u hrvatskoj kulturi. Na što prvo pomislite kada kažete da je Hasanbegović učinio Hrvatskoj nemjerljivu štetu?

Na to da smo osramoćeni u očima međunarodne zajednice zbog načina na koji je nagazio slobodu medija i autora poput Ante Tomića, Hrvatski audiovizualni centar, HRT, nacionalnih manjina… Popis je zaista dugačak.

Kada biste kao ministar vodili hrvatsku kulturu, koji su to potezi koje biste prvo učinili?

Prvo bih napravio procjenu štete koju je izazvao Zlatko Hasanbegović. Onda bih organizirao kongres kulturnih radnika – to je inače ideja koju su vrlo studiozno razvile Snježana Banović i Vitomira Lončar – prezentirao bih rezultate i u suradnji s kulturnom zajednicom smislio plan sanacije i počeo intenzivno raditi na njegovoj realizaciji.

Mlad ste čovjek, sagledavate iz svog kuta probleme mladih. Koji je po vama najveći problem? Što i kako učiniti da ostanu u Hrvatskoj i da se s novim stečenim znanjem u svijetu opet vrate?

Najveći problem je nezaposlenost mladih, dakako. Ali SDP, prije svega kroz rad Miranda Mrsića, je već pokazao da se zna s tim problemom uloviti u koštac. Mladi će ostajati u Hrvatskoj kad ona krene na siguran smjer.

Koja je vaša poruka biračima?

Izađite na izbore, pomozite Narodnoj koaliciji da Hrvatsku vrati na siguran smjer u budućnost. Ne možemo to bez vas!

Ako ste propustili pogledajte OVDJE što je Glavašević bio pisao o Hasanbegoviću njegovom šefu Plenkoviću.