NERAD NEDJELJOM: Evo kako je Davor Nađi srušio sve argumente “za”

Zagovornici nerada nedjeljom koriste uvijek iste argumente da opravdaju zabranu rada trgovina nedjeljom i napadaju nas koji smo protiv zabrane.

Pa pogledajmo koji su to njihovi najčešći argumentI – piše čelnik stranke Fokus Davor Nađi i nastavlja:

Argument 1. – “Tako je u Njemačkoj i Austriji.”
Ovaj argument je totalno bezveze jer se za bilo što može naći primjer neke zemlje gdje je tako. Nisam recimo vidio da su taj argument koristili dok Njemačka nije imala definiranu niti minimalnu plaću. Ipak, bitno je naglasiti da u većini zemalja EU nije zabranjen rad trgovinama nedjeljom. Čak i jedna vrlo katolička Mađarska je shvatila da je to štetno te odustala od takvih zabrana.

Argument 2. – “Blagajnice zaslužuju slobodan dan.”
Iako ovaj argument mogu razumjeti, on ima 3 problema. Prvi je taj da ova zabrana rada trgovina ne prijeći trgovačke lance da svejedno rotiraju blagajnice po različitim poslovnicama ili da ih nedjeljom stave na punjenje polica, inventure i slično. Dakle, ova zabrana nije u korist blagajnica. Drugo, blagajnice su i do sada imale slobodne dane, samo nekad je to bilo nedjeljom, a nekad kroz tjedan. I treće, znači li to da svi drugi koji ne rade ne zaslužuju slobodan dan nedjeljom? Jer ne vidim da se ti komentatori bore i za druge. Dakle, i taj argument pada u vodu.

Argument 3. – “Jeste li vi ikad radili nedjeljom?/Jel vaš član obitelji radio nedjeljom?”
Pa iako mogu potvrdno odgovoriti na oba pitanja, to je za ovu temu potpuno irelevantno. Činjenica da je netko radio nedjeljom mu ne daje baš nikakvo pravo zabranjivati nekome drugome da radi nedjeljom, ako on to želi.

Argument 4. – “Neradna nedjelja je stvar dostojanstva.”
Mogu razumjeti i ovaj argument, ali kako se onda to dostojanstvo ne traži i za zaposlenike drugih sektora ekonomije? Kako baš samo zaposleni u trgovini zaslužuju dostojanstvo? I što je s onima koji dostojanstvo gledaju na način da nešto stvaraju i zarađuju za svoju obitelj, a ne da doma sjede i ništa ne rade? Tko je taj koji će definirati što je nekome dostojanstvo? Ne znam kako vama, ali iz navedenog mi ni ovaj argument nema smisla kada se zagrebe ispod površine.

Argument 5. – “Slobodu rada se može razmjerno ograničiti.”
Da, točno je da je to predviđeno Ustavom, ali nekako mi se čini da se te odredbe mogu primijeniti na ovaj slučaj samo ako se Ustavni sud pravi jako grbav. Rekao bih da se prilikom pisanja Ustava tu ipak mislilo na neke drugačije, izvanrednije situacije. Ipak, čak i da nije, ako na slobodu gledamo kao na princip, onda nam mora biti neprihvatljivo zabranjivati slobodu rada nekome tko nedjeljom želi raditi sam za sebe. A da ne govorim da Ustav ima i odredbe o poduzetničkim slobodama, o zabrani diskriminacije i sl.

Argument 6. – “Ljudi rade u trgovini jer nemaju izbora.”
Slažem se da nekad netko prihvati posao (i ne samo u trgovini) pod uvjetima pod kojima inače možda i ne bi, a jer ga osobne financijske okolnosti na to natjeraju. Ipak, tko je za to odgovoran? Jel za to odgovoran poslodavac koji mu je dao posao, a zahvaljujući kojem će se možda lakše izvući iz tih financijskih neprilika u koje je zapeo prije nego se zaposlio? Treba imati na umu da je taj radnik mogao naći bolji posao da bi onda odabrao drugog poslodavca. To znači da je posao koji je dobio zapravo za njega NAJBOLJI posao koji je mogao dobiti u tom trenutku na tržištu. Treba li za to kriviti poslodavca ako taj radnik onda radi nedjeljom i zabranjivati poslodavcu rad nedjeljom?
Pored toga, postoji uvijek opcija samozapošljavanja za koju i država daje poticaje, pa nije baš da ne postoji nikakva alternativa za ljude koji ne žele raditi nedjeljom. I opet, što je sa zaposlenima u drugim granama gospodarstva, a koji su možda isto iz nužde prihvatili posao na kojem se radi nedjeljom? Odakle ta fiksacija samo na trgovinu? Zar su drugi manje vrijedni?

Argument 7. – “Liberali su za slobode, a protiv slobodne nedjelje.”
Ovo mi je uvjerljivo najgluplji argument do razine da osjećam fizičku bol što ga uopće moram objašnjavati. Naime, sloboda znači da čovjek sam odluči želi li raditi nedjeljom (i želi li prihvatiti posao na kojem se radi nedjeljom). Sloboda ne znači da svi moraju ne raditi nedjeljom nego da svatko za sebe može odlučiti želi li raditi. Iz toga proizlazi da gore spomenuti argument ne stoji, a ljudi koji ga koriste su pobrkali termine, pa zapravo poziv na nerad žele zamaskirati krinkom borbe za slobode koje se, u ovom slučaju, zapravo ograničavaju.

Argument 8. – “Zar ne možeš kupovinu obaviti subotom?”
Mogu. Uopće se ne radi o tome. Radi se o tome da, ako postoje ljudi koji su mi spremni uzeti novac i nedjeljom i ako sam ja spreman taj novac kod njih potrošiti, to je dobrovoljna interakcija koja se ne tiče trećih osoba i nikome ne radi štetu. Samo korist. Zašto bi itko normalan to zabranjivao? I ako bi, zašto samo nedjelju? Zašto ne i još koji dan u tjednu? Logika je ista.
Eto, to je popis argumenata na koje najčešće nailazim u borbi protiv zabrane rada trgovinama. Ako vi imate još neki, slobodno dodajte u komentare.
Mi iz stranke Fokus smo od početka protiv takve štetne zabrane te ćemo se i nastaviti boriti protiv toga. Nadam se da će Ustavni sud imati snage i razuma poništiti taj štetan zakon i da neće politički čekati da prvo izbori prođu.