500 MU JE GODINA: Najstarije socijalno naselje na svijetu – stanarina 88 centi godišnje!

Tko živi u naselju Fuggerei mora plaćati stanarinu od samo 88 centi godišnje – i triput na dan moliti za utemeljitelja naselja. Tu se ništa nije promijenilo već 500 godina.

Stambeno naselje Fuggerei sa svojim kućama obraslim zimzelenom i udobnim trgovima jedna je od najvećih turističkih atrakcija u njemačkom Augsburgu. Ali, živopisno naselje u srcu ovoga bavarskoga grada je puno više od toga: to je veliki socijalni projekt koji već 500 godina u 67 kuća i 142 stana pruža krov nad glavom za oko 150 siromašnih ljudi. a 80 ljudi je na listi čekanja.

Tko ovdje želi živjeti mora ispunjavati više uvjeta. Njih je 1521. utvrdio bogati trgovac Jakob Fugger iz Augsburga. U „kućama za siromašne“ smještani su nadničari ili obrtnici koji su malo zarađivali. Oni su morali biti časni i truditi se oko zaposlenja. Prosjaci nisu imali nikakve šanse – za njih su, smatrao je Jakob Fugger, mjerodavni Grad i Crkva. Osim toga stanari su morali potjecati iz Augsburga, biti katolici i tri put dnevno moliti za spas duše trgovca Fuggera, piše Deutsche Welle.

Zauzvrat je od stanara zahtijevao godišnju stanarinu od jednog rajnskog guldena – to je odgovaralo otprilike tjednoj plaći jednog obrtnika. Što se tiče visine stanarine ništa se nije promijenilo već 500 godina. Danas se jednom godišnje mora platiti simboličnih 88 centi. I dalje svi stanari moraju biti katolici – a mole li stvarno tri puta dnevno za dušu osnivača naselja, to je teško provjeriti.

Stanari danas

Noel Guobadia (27) živi u Fuggerovom naselju od svojih tinejdžerskih dana. Njegova samohrana majka je s njim i njegovim mlađim bratom doselila u Fuggerei jer nije mogla dovoljno zarađivati za uzdržavanje djece i sebe. „Većina ljudi koji su ovdje živjeli bili su prilično stari“, prisjeća se Guobadia. „Ja sam se već tada brinuo hoće li to biti dobro. Tim više što smo mi bili prva obitelj u naselju s migracijskom pozadinom.“

Ali, njegovi strahovi su bili neopravdani. Osnovni koncept naselja potiče dobrosusjedske odnose. „Mora se samo međusobno razgovarati“, kaže Noel Guobadia. „Svi smo sjedili skupa u vrtu pivnice, onda jedan drugome pomogne kod programiranja televizora – i nakon kratkog vremena ima se osjećaj da je čovjek stekao novu obitelj.“ Bake i djedovi iz naselja već odavno su postali dobri prijatelji s kojima se zbijaju šale, popije pivo i od kojih se čuje poneki dobar savjet. Kad je Noel s 20 godina odselio iz majčinog stana ostao je vjeran naselju. Sad tamo ima mali apartman samo za sebe.

„To me oslobodilo velikoga straha od potrage za stanom na slobodnom tržištu“, kaže on. „Zahvaljujući niskoj stanarini od ono malo novca što sam zarađivao za vrijeme strukovnog obrazovanja mogao sam dobro živjeti i potpuno se koncentrirati na svoje planove za budućnost.“

Važan osjećaj zajedništva

Ilona Barber već šest godina živi u naselju Fuggerei. Ona se natjecala jer njezina mala mirovina nije bila dovoljna za pokrivanje svih troškova. „Na Badnjak sam dobila vijest da ću ovdje dobiti stan“, priča ova 71-godišnjakinja. „To je za mene bio božićni poklon.“ Od tada ona s dva psa, dvije mačke i šest ptica živi na 55 kvadratnih metara – i već odavno je važan oslonac u naselju.

Ako nije upravo angažirana da od turista na ulazu u Fuggerei kasira obol za posjet naselju – što je jedan od izvora prihoda socijalnog naselja – onda ona za susjede obavlja neke male zadaće ili ide na ćakulanje ili na gledanje filmova koje organiziraju stanari naselja. „Cijenim solidarnost, zajedništvo koje ovdje vlada“, kaže ona. „I naravno činjenicu da ne moram razmišljati o svakom pfenigu koji trošim.“

Za stanovnike naselja brinu se dvije socijalne radnice. Doris Herzog je odgovorna za provjeru zahtjeva za stanovanjem u naselju, za posredovanje u slučaju spora između susjeda, a pomaže i u rješavanju problema s birokracijom. „Kontaktiram zdravstvena osiguranja i bolnice, često stanare pratim kad moraju u neku državnu ustanovu ili kad je potrebno osigurati osnovnu socijalnu pomoć“, kaže ona.

Zauzvrat se očekuje da se stanari naselja sami angažiraju gdje je to potrebno – na radovima u vrtu ili ako je potreban noćni čuvar. Jer, svakoga dana točno u 22 sata zaključavaju se ulazna vrata „sela u gradu“. Svaki stanar koji nakon toga želi ući u naselje mora noćnom čuvaru platiti 50 centi.

Povijest naselja

Jakob Fugger je povelju o osnivanju naselja potpisao 23. kolovoza 1521. Da je trgovac, koji je bogatstvo stekao prije svega vađenjem ruda, htio pomoći siromašnim građanima svoga grada bilo je neobično za ono vrijeme. Ako je neka obitelj osiromašila djeca su odvojena od roditelja, a oni su poslani u radni logor. Odatle u pravilu nije bilo povratka. „Jakob Fugger je omogućio ljudima da obitelj ostane na okupu“, kaže Astrid Gabler, glasnogovornica Zaklade Fugger. „On je bio uvjeren da će tako lakše ponovo stati na vlastite noge.“

Od osnivanja je Fuggerovo naselje stalno raslo. Građeni su novi stanovi, a u Drugom svjetskom ratu je izgrađen bunker u koji su se ljudi mogli skloniti u slučaju zračnih napada. U međuvremenu u naselju postoji i dućan sa suvenirima i muzej za brojne turiste.

Pogled u budućnost

Bit socijalnog naselja koje slavi 500. rođendan je takozvani „Fuggerov kod“ – „kao uzor za buduća socijalna naselja po cijelom svijetu“, kaže Astrid Gabler. „Jakob Fugger je ovdje stvorio jedan model. Želimo da u budućnosti svuda u svijetu nastanu ovakva socijalna naselja.“

Pritom naravno valja voditi računa o lokalnim uvjetima, naglašava ona. To da stanari Fuggerovog naselja moraju biti katolici odražava tadašnje vrijeme i okolinu, kaže Gabler. Ali, ona si može zamisliti i sekularna socijalna naselja ili takva u kojima žive pripadnici drugih vjera, „tako dugo dok slijede humanističke ideale“.

Zaklada Fuggerei još uvijek je u rukama obitelji Fugger. Trebaju li socijalni stanovi u budućnosti ovisiti o bogatim dobročiniteljima ili bi za to trebale postojati javne zaklade? Ili kombinacija tih dvaju modela? O tomu bi se trebalo raspravljati u sklopu proslave rođendana Fuggerovog naselja, kaže Astrid Gabler.

Stanar Noel Guobadia je svjestan duge povijesti Fuggerovog naselja. „Bio sam najmlađi stanar koji je sam živio u jednom stanu najstarijega socijalnog naselja na svijetu“, kaže on uz osmijeh. „Zar to nije cool, s 27 godina sam dio priče duge 500 godina. To bih trebao dati otisnuti na jaknu.“